Poštovana braćo i sestre!

"Tako, kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju; on spava i ustaje noću i danju. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna. Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas - potom pun klas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve." /Mk 4, 26-29/...

Dragi vjernici i Isusovi učenici!

Složiti ćete se samnom, divan je i čudesan ovaj vidljivi svijet, Božji svijet - priroda Božja. Kakva samo raskoš! Mnoštvo biljaka, stabala, životinja. Različiti cvjetovi, različiti plodovi... Čovjek posije sjeme u zemlju i ide spavati. A sjeme klija, raste... i donosi plod. Kakvo čudo prirode Božje!

I dijete - čovjek Božje raste, razvija se slično sjemenu. Potrebno mu je sunce roditeljske ljubavi i topline, vlaga i plodna zemlja roditeljske nježnosti i brige... I usprkos svemu: dogodi se da nema "ploda".

Slično je i s Riječju Božjom. Siju je roditelji, vjeroučitelji, svećenici... i raduju se bogatoj "žetvi", a onda razočarenje. Nema plodova, nema "žetve", ili je jako slaba!

Sjeme Božje Riječi pada na različito tlo: na kamen, na put, u plitku zemlju, u trnje - i nema ploda. Zagriju se i oduševe ljudi za Boga i vjeru, za Crkvu i zajednicu, nastupe poteškoće - subjektivne i objektivne - i oni ustuknu i povlače se. Pa čak i više od toga, neki u potpunosti, nažalost, otpadnu. I pita se čovjek: što to bi sa sjemenom Riječi Božje? Je li sav trud bio uzaludan? Je li svako nastojanje oko stvaranja Zajednice bilo uzaludno? Ili je to samo prolazna kriza kao prilika za pročišćavanje i sazrijevanjepojedinca i Zajednice. ISUS KRIST kaže: sijte, samo sijte, i onda mirno spavajte. Utješne su ovo riječi: za roditelje, odgojitelje, vjeroučitelje, svečenike... za sve Sijače! Sijati i sijati, i onda ići na miran počinak. Rast, i tajna rasta u Božjim je rukama.

Na početku smo jedne nove školske, a evo, i vjeronaučne župske godine, u našoj Zajednici vrijeme je "sjetve" poslije godišnjeg odmora: vjeronauk, pjevanje, ministriranje, molitva, klanjanje, navještaj Riječi Božje... i vrhunac nedjeljno okupljanje kod "lomljenja kruha".

Sijati, sijati i opet sijati. Niknut će sjeme i donijeti stostruki rod. I zaboraviti će se sav trud, sva frustracija, sva razočarenja. Gledati rast samo jednog jedinog djeteta ispunja čovjeka tolikim zadovoljstvom. Dostojevski reče: "Sva bogatstva ovoga svijeta ne vrijede jednog djeteta!"

Zato svim suradnicima i sijačima Riječi Božje: - riječ razumijevanja i podrške - praštanja - mira - utjehe i ohrabrenja - nade i svjetla - dobrote i nježnosti - ljubavi - i milosrđa...

Znanima i neznanima, tihima i nenametljivima - a i onima koji "mudro" okolo stoje, rezervirano promatraju - želim sretan i blagoslovljen početak pastoralne i vjeronaučne godine!

Dao Bog da naš trud, zalaganje, posao, i naša "sjetva" ne bude uzaludna, nego, da donose obilata i raznovrsna duhovnog ploda za našu crkvu i hrvatski narod. S tim mislima sve Vas očinski i pastirski lijepo pozdravljam i molim za iskrenu, savjesnu, i odgovornu suradnju u radu za Božju stvar u vinogradu Gospodnjem!

Vaš u Kristu i sv. Franji, fra Ante Kekez, župnik