Nedjelja Božanskog Milosrđa

 

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

 

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

 

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

 

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

 

Vatikan, (IKA) - Vjera koja se ne može staviti u Gospodinove rane nije vjera! Vjera koja ne može biti milosrdna kao što su Gospodinove rane znak milosrđa, nije vjera, nego ideja, ideologija, ustvrdio je papa Franjo na bdjenju 2. travnja na Trgu svetoga Petra, uoči Nedjelje Božjeg milosrđa, prenosi Radio Vatikan.
Božje milosrđe stalno se povećava i Bog se nikada ne umara iskazivati nam milosrđe, rekao je Papa, ističući: Uvijek se divimo kad vidimo Boga koji nam dolazi ususret sa svojom ljubavlju. Božje je ime milosrđe, koje je veliko i beskonačno kao njegova narav. Prema Svetome Ocu, milosrđe je prije svega „Božja blizina svojem narodu", što se očituje u pomoći i zaštiti. To je roditeljska bliskost, poput oca i majke.
Koliko to nježnosti sadrži i koliko to ljubavi izražava, rekao je Papa. Nježnost: riječ koja je gotovo zaboravljena, a koja je današnjem svijetu – svima nama – potrebna. Bog se smilovao ljudskim slabostima jer je u sili svojega milosrđa postao jedan od nas. U Isusu možemo dodirnuti Očevo milosrđe, a istovremeno smo potaknuti sami postati sredstva milosrđa, objasnio je Sveti Otac.
Može se lako govoriti o milosrđu, međutim najzahtjevnije je postati konkretni svjedok. A taj put traje čitav život i ne treba na njemu zastajati. Isus nam je rekao da trebamo biti „milosrdni poput Oca", podsjetio je papa Franjo.
Blizina i nježnost su lica Božjega milosrđa, ali su to i suosjećanje te dijeljenje, utjeha i praštanje. Milosrđe se ne može sakriti i zadržati samo za sebe; što ga se više primi, to ga se više treba pružati. Milosrđe potiče srce na ljubav, da prepozna „lice Isusa Krista iznad svega u onima koji su udaljeni, slabi, osamljeni, zbunjeni i marginalizirani".
Milosrđe ne miruje, nego ide tražiti izgubljenu ovcu, a kad je nađe, očituje zaraznu radost. Kako je međutim žalosno kad čujemo da se ljude izbacuje van i pušta da spavaju na ulici. Je li to od Isusa, upitao je Papa.
U nagovoru je papa Franjo iznio ideju koja je proizašla iz susreta s jednom karitativnom skupinom: da u svakoj biskupiji zaživi jedno djelo milosrđa. „Kako bi lijepo bilo kad bi kao spomen – recimo to tako – spomenik ove Godine milosrđa, u svakoj biskupiji bilo jedno strukturalno djelo milosrđa: bolnica, dom za stare, za napuštenu djecu, škola tamo gdje ih nema, dom za liječenje od ovisnosti… Bilo bi lijepo da svaka biskupija promisli: što mogu ostaviti kao živi spomen, kao živo djelo milosrđa, kao ranu živoga Isusa za ovu Godinu milosrđa?"