Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagrađena je kao jednostavna, jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica, a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena je lađa natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijeia na rubovima.

U XVI. stoljeću crkvi su dograđene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetom, sv. Petrom, sv. Klarom, sv. Ivanom Krstiteljem i anđelima, koja na okviru takoder ima njihov grb. Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza također ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.

Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, između 1480./1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja prvotno radi za Provinciju sv. Jeronima, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji Bellini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada među njegove najveće umjetnine na hrvatskoj obali. Deset slika poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom i anđelima, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazan je golub kao simbol Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIERONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII. Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje Marijino, sv. Frane Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. To je najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednovjekovni dio grada s Mletačkom kulom.

U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti.

Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike (?!). Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca i žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zašitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.

Slika je vrijedno djelo venecijanske umjetnosti prvih desetljeća XVI. stoljeća. Monumentalno zamišljeni likovi i njihova draperija krupna ukrasa, vješto oblikovane fizionomije pokleklih vjernika, a poglavito krajolik u perspektivi, ukazuju da je slikar poznavao ne samo mletačko već i srednjotalijansko slikarstvo. Njezin je autor Benedetto Diana (oko 1450.-1525.) i datira se oko 1520. godine. Na sjevernom zidu crkve izložena je i pala portatile s prikazom Bogorodice Bezgrešnog začeća. To je barokna kopija starije slike koju je 1518. bio naslikao Nikola Bralić. Kopiju je izradio svestrani Splićanin Mihovil Luposignoli (Split, 1693.- 1750.) prema narudžbi istoimene bratovštine i župana Pavla Kragujevića 1727. godine, kako je i zapisano na svitku u gornjem dijelu slike:

1518

DEL MESE DI GENARO

FECE L’ORIGINALE NICOLA

BRALICH GIACOSTINO ED

IO MICHELE LUPOSIGNOLI

HO ESTRATTO LA PRESENTE

COPIA COME STA, E

GIACE COSI RICERCATO

DALLA CONFRATERNITA

DELLA STESSA B.

VERGINE DI CONCEZION

ERETTA

NELLA CHIESA DELLI

RR. PP. DI PALUDI L’ANNO 1727

EU XUPANO

PAOLO CRAGUIEVICH.

Uz Bogorodicu su naslikani biskupi, redovnici, kardinali, pape i crkveni naučitelji koji su zagovarali dogmu o Marijinu Bezgrešnom začeću. Uz Tomu Akvinskog, Dunsa Scota i druge prikazan je i Muhamed u orijentalnoj odjeći sa svitkom na kojemu je citat iz Kurana: Nullus est ex Adam qui non tenuerit Satan, praeter Mariam et filium eius (Nema nijednog Adamova potomka, koji nije bio pod vlašću Sotone, osim Marije i njezina Sina). Taj se navod ne nalazi u Kuranu nego u Muhamedovim izrekama. Predaja tumači da je ova slika spasila samostan od napada Turaka, koji su ga poštedjeli vidjevši na oltaru proroka Muhameda.