Mi smo franjevci – crkveni red kojega je osnovao Sv. Franjo iz Asiza u Italiji (1181-1226). Prema pisanim izvorima Franjo je “bačen protivnim vjetrovima” boravio i na hrvatskoj strani Jadrana: najvjerojatnije u Trogiru ili Zadru. Od tada započinje franjevačka prisutnost u našem narodu. Ubrzo je broj franjevaca porastao pa je trebalo organizirati više pokrajina ili provincija, odnosno vikarija. Naša provincija se osamostalila 1393. god. Od tada potječe naš pečat koji je ovdje reproduciran, a čuva se u Britanskom muzeju u Londonu.
Franjevci su u Katoličkoj crkvi u Hrvata danas najbrojniji red.
Naši samostani su omiljena mjesta molitve i žarišta kulturnog života. Oni čuvaju golemo blago koje i danas privlači posjetitelje i turiste iz cijeloga svijeta.
Osim evangelizacijskog i karitativnog rada pridonijeli smo mnogo i na prosvjetnom području. Brojna naša učilišta od Dubrovnika do Kopra imala su zapaženu prosvjetnu ulogu. Neka od njih bila su generalna učilišta prvoga reda, koja su pripremala međunarodno priznate lektore (na njima se postizala jubilacija, akademski stupanj s pravnim učinkom jednakim doktoratu). Naši franjevci su sastavljači brojnih školskih priručnika, katekizama, rječnika, filozofskih i teoloških udžbenika i djela za obrazovanje običnoga puka.
Iz naših su škola i učilišta izišli brojni crkveni i društveni vođe, nacionalni preporoditelji, pisci, prirodoznanci, arheolozi, skupljači narodnog blaga, teolozi, mistici, mučenici…
Kroz stoljeća su franjevci razvijali propovjedničku i ispovjedničku djelatnost po našim gradovima, selima i otocima. Rado su primani kao korizmeni propovjednici i pučki misionari.
Uz to su osnivali i podržavali brojne zajednice franjevačkog svjetovnog reda koje su redovito posjećivali i vodili. Općenito se može reći, da su naši samostani i njihove crkve bili središta i žarišta duhovnosti, a neki su kršćanski blagdani i neke pobožnosti nastale u našim samostanima.
U najstarijim franjevačkim samostanima Istre i Dalmacije, sagrađenim prije 1340. god., spominje se nazočnost poznatijih slugu Božjih – ovi su: Oton u Puli, Monald u Kopru (tijelo mu počiva u Trstu, u crkvi zvanoj Santa Maria Maggiore), Julijan u Balama u Istri, Marin i Adam u Kotoru, Mihovil u Cresu, Antun i Franjo u Draču. Mnogi su od naših preminuli na glasu svetosti izvan domovine i izvan vlastite redovničke zajednice (u Svetoj Zemlji Nikola Tavelić, u Italiji Jakov iz Zadra zvani Ilirac).
Imamo svetačkih osoba i u novije doba: Marko Tvrdeić, Bernardin Tomašić, Fulgencije Carev, Frano Vlašić, Ivo Peran…
Devetorica članova naše provincije su poginuli kao žrtve terora jugoslavenskih komunista nakon Drugog svjetskog rata, a brojni su bili zatvarani i proganjani.
Danas smo zajednica od 41 svečano zavjetovane braće.
Djelujemo ne samo u Domovini nego i kao dušobrižnici među Hrvatima u Argentini, a jedan naš brat je misionar u Kongu.
Ako osjećaš simpatije prema sv. Franji i njegovom pokretu – možeš se javiti i pridružiti nam se u hodu za Kristom – stopama sv. Franje.
Svaki mladić koji osjeća duhovni poziv može se prijaviti u postulaturu. Najbolji je način prijave uz pomoć vlastitog župnika ili duhovnika. Mladić koji smatra da ga Bog zove u Franjevački red, trebao bi uz pomoć duhovnika ili samostalno stupiti u kontakt s odgovornim osobama.
U našoj je Provinciji uvedena praksa da svaki mladić koji želi stupiti u postulaturu najprije provede barem tjedan dana u samostanu kako bi upoznao izbliže život u postulaturi.
Onaj tko se želi prijaviti u postulaturu, treba učiniti slijedeće:
- kandidat se treba javiti svome župniku;
- župnik ili kandidat se javljaju magistru postulanata;
- dogovoriti se s magistrom o dolasku u samostan na tjedan dana radi upoznavanja franjevačkog života.
Ako je kandidat prikladan, nakon provednog vremena u samostanu, on dostavlja Upravi provincije slijedeće dokumente:
- krsni list,
- domovnicu,
- preporuku župnika,
- vlastoručnu molbu,
- kopiju završne školske svjedodžbe
- uvjerenje liječnika da ne boluje od nikakvih kroničnih bolesti.
S tim dokumentima kandidat ide na razgovor s provincijalom koji na temelju dokumenata i razgovora donosi odluku o pripuštanju u postulaturu.
Ukoliko je riječ o kandidatu za svećeništvo koji nema uvjete za upis na fakultet, nakon pripuštanja u postulaturu on treba u pripremnom razdoblju steći navedene uvjete (ako je potrebno, završiti četvrti stupanj te položiti državnu maturu), nakon čega može stupiti u postulaturu.
KONTAKT
FRANJEVAČKA PROVINCIJA SV. JERONIMA U DALMACIJI I ISTRI
Fra Bojan Rizvan i fra Pavle Ivić, promicatelji zvanja
Franjevačka postulatura
Trg sv. Frane 1
23000 Zadar