Orahovo drvo - 22. list - Pozlaćena odbačenost

Pozlaćena odbačenost

Svaki čovjek je, uranjajući u životne dubine, često ostajao bez daha.

Bez daha su nas ostavljali oni milosni trenuci u kojima bismo kušali nadnaravnu radost koja je duboko pohranjena u Ljubavi. Bez daha su nas ostavljali i oni trenuci u kojima smo bivali odbačeni. Odgurnuti. Odloženi na margine tih istih ljubavi.

To je ljepota života. Iskusiti ga u punini. Sve njegove oseke i plime privezati u luku Božje ljubavi. Na jedine sigurne koordinate.

Istinsku odbačenost nećeš iskusiti na šalteru Porezne gdje ti je netko stran rekao da si došao mimo radnoga vremena i naručiti te da dođeš idući dan. Nećeš iskusiti ni kad netko odbije surađivati s tobom, ma kako uvjeren bio da si bolji i kvalitetniji izbor od protukandidata.

Onu istinsku, duboku odbačenost, možemo iskusiti samo ako nas odbaci netko posve naš. Najosobnije naš.

Rijetko, zaista rijetko se čovjeku dogodi da upozna osobu koja je njegov duhovni broj i kroj. Neki to ne iskuse nikada. Sretni iskuse jednom, a najsretniji u mrežu života uhvate nekoliko takvih ljudi. Najsvojih.

Takvi ljudi u rukama imaju ključ kojim mogu otključavati i tamne, najmračnije komore tvoje duše. Pred njihovim svjetlom razdanjuješ svoje tmine. Bivaš im otvoren poput cvijeta pod prvim kapljicama jutarnje rose. Potpuno.

To su oni ljudi koji su ti, uvjeren si, dodijeljeni u milosnoj razdiobi Najvećega. Dar od Boga.

Ponekad se dogodi, pod naglim mijenama struja, pod oštricom nesporazuma, da se ti najtvoji ljudi ne mogu nositi s tobom. Da ne umiju biti dar za kakav su predodređeni. Postaneš im premalo ili previše. Pogube se i u nemoći te odbace.

Takva odbačenost, osobito ukoliko joj ne znaš ishodište, najviše zaboli. U tebi izmjenjuje čitavu lepezu osjećanja. Od razočaranja i tuge do prkosa i bunta. Od sjete i nerazumijevanja do osora i grubosti. Prošeta te kroz one emocije za koje nisi ni znao da imaš, da te imaju. Ostaneš ukopan u nemoći nerazumijevanja. Ostaneš prazan.

Praznina je druga riječ za nemoć. U toj svojoj duhovnoj nemoći, želiš demonstrirati moć. Ne želiš biti okrutan, ali nekako želiš kazniti osobu koja te odbacila. Kao da se želiš osvetiti. I onda posežeš za nečime, naizgled banalnim, bezopasnim i neradikalnim. U srcu odlučiš da više nećeš moliti za tu osobu. Nećeš ti osvete! Tješiš se. Još uvijek si ti dobar čovjek i kršćanin. Ništa nažao nikome nisi učinio. Kakvo trulo i opasno zavaravanje!!!

Prestati moliti za nekoga najokrutnija je osveta. Prešutna, nečujna, nevidljiva očima svijeta. Ona je osveta u kojoj odbacuješ Boga. Najokrutnija.

Osobito okrutna onda kada te netko povrijedi, a ti ga tako kažnjavaš. Veze između ljudi ne prestaju u trenutku kad netko s nekime prestane razgovarati i tako okonča prijateljstvo ili ljubavnu vezu. Ne prestaju veze u trenutku kad nekoga otkačiš s društvenih mreža niti kad izbrišeš nečiji broj iz telefona.

Veze prestaju, odnosi umiru, kad prestaneš moliti za onoga za koga si molio. Kad prestaneš moliti, presijecaš nevidljivu, ali snažnu pupčanu vrpcu između vaša dva srca. 

Ljubav ne umire prirodnom smrću. Mi je ubijamo odlukom, a takva odluka ubija nas. Ono najbolje od nas. Ono što se molitvom jača.

Kakve li okrutnosti!

Takvi smo mi ljudi u svom prvom instinktu. U afektu. Sve dok ne upoznamo Boga. Dok ga ne prepoznamo u svim onim stražarima nad bojnim poljima naših života. I prestanemo odvagivati koliko je tko čega zaslužio, svjesni da ni sami nismo po zaslugama dobili svoje milosti.

Tada, iz susreta s Bogom, poneseš u srcu potrebu neumorno moliti. Neobično i suludo, ali najviše za one koji su te najgrublje ranili. Najokrutnije odbacili.

Kroz prizmu Božje ljubavi, naučiš ljude gledati drugačije. Presvlačiš njihovu grubost u svoju nježnost i osluškuješ. Osluškuješ kako nas ponekad, poneki ljudi, usprkos trudu i želji, ne znaju voljeti bolje. Nekad se neki boje da nas nikada neće znati voljeti dovoljno. Iz toga neznanja, u strahu; povuku se prije nego nas zavole previše, a nedovoljno dobro.

Ponekad nas ljudi vole dovoljno jako, ali ne i dovoljno dobro.

Takve ljude ne treba kažnjavati. Ne treba se duriti. Treba ih nježno previjati molitvama. Ne prekidati duhovne veze.

Treba naučiti grliti svoju odbačenost, izmaknuti se pred okrutnim porivom oholosti. Treba izmoliti mudrost da svoju odbačenost i ostavljenost, razapetost i zgaženost, suobličimo Kristovoj odbačenosti.

Neumorno moliti Boga da nam povjeri snagu da svaku odbačenost uglavimo u onaj mikrometar praznine između Njegovih dlanova i čavala na križu. Da se uglavimo i srastemo s Njime u tome iskustvu nedostatnosti.

U Ljubavi koja nije ljubljena. U radosti koja nije življena.

Treba pustiti i prepustiti Bogu da pozlati nasu odbačenost. Pretvoriti je u most. To možemo samo molitvom.

Počni moliti za osobu koja te odbacila, obloži tu osobu ljubavlju, prebirući zrnca krunice posij nove početke. Možda ne nove početke s tom osobom, već novi početak s Bogom.

Zaljubi se u svoju odbačenost. Zagrli svoju suvišnost. Ona će, ponavljam ti, uvijek narasti iz odnosa u kojima odlazi netko najtvoj. 

Udaljivši se od nekih ovozemnih ljubavi, gubeći poneke dragocjene prijatelje, približio si se najvećoj ljubavi. 

Spomeni se, čovječe! Živi Bog je bio izdan i odbačen. Pih, bio. Svaki dan Ga odbacuju i razapinju. Živoga Boga.

A ti, a ja?! Mi oštrimo srditost i oholost ne bismo li povrijedili one koji su nas odbacili. Mi ratujemo tvrdeći kako to nije pošteno.

Durimo se i oplakujemo svoje odbačenosti. Umjesto da ih sve stavimo u povoje Kristove Ljubavi. Pokrijemo molitvama i strpljivo pričekamo.

Da procvjetamo iz svojih rana. Baš kao On. U Ljubav!

(piše: Anita Plazibat)

POBOŽNOST 13. UTORAKA SV. ANTI U 2021. GODINI

U utorak 16. ožujka 2021. započinjemo s pobožnosti 13. utoraka sve do blagdana sv. Ante.

Pobožnost molitvom krunice na čast sv. Ante započinje u 17.30 sati, a u 18.00 sati je sv. misa koju prikazujemo za sve štovatelje sv. Ante i dobročinitelje našeg samostana.

Nakon mise imamo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Prelaskom na ljetno računanje vremena (nakon 28.3.2021.) pobožnost započinje u 18.30, a sv. misa u 19.00 sati.

Pozivamo štovatelje sv. Ante na ovu pučku pobožnost koju slavimo kao daljnju pripremu za našu svetkovinu na Poljudu.

CRKVENE STATISTIKE ŽUPE SV. TROJICE NA POLJUDU U SPLITU ZA 2020. GODINU

 

 
  2020. 2019.
Broj stanovnika oko 5.400  
RIMOKATOLIKA

oko 4.300

 
Blagoslov obitelji na popisu oko 870 obitelji  
KRŠTENJA 119 183
CRKVENO VJENČANI 71 121
CRKVENO POKOPANI 20 31
PRVOPRIČESNICI odgođeno 34
KRIZMANICI odgođeno 54
Župnu katehezu pohađa oko 150 vjeroučenika  

 

 

Skupine koje djeluju u župi broj osoba voditelj
Župno-pastoralno vijeće 15 fra Tomislav Hrstić
Dječji zbor 10 s. Lidija Čotić
Župni zbor 20 s. Lidija Čotić
VIS “ABBA” 8 Ante Poljak
Zbor mladih 10 Ivan Torlak
Ministranti 20 fra Tomislav Hrstić
Čitači odrasli 20 s. Lidija Čotić
Liturgijsko-kat. grupa 10 fra Anselmo Stulić
MNK Sv. Ante 20 Ivan Jukić i Ante Matić
Frama 50 fra Tomislav Hrstić
Prvopričesnici 50 s. Lidija Čotić
Krizmanici 50 fra Tomislav Hrstić
Prvi srednje 10 fra Anselmo Stulić

 

VJERSKI TISAK: oko 50 kom.

Mali Koncil ( Mak) 10 kom, Glas Koncila 10 kom, Veritas 5 kom, Radosna vijest 5 kom, Živo Vrelo 10 Alojzije Stepinac 5 kom, Dobri otac Antić 4 kom, Brat Franjo 3 kom, Naša ognjišta 3 kom, Katolički tjednik 1 kom.

OSTALE AKTIVNOSTI U ŽUPI

Prošla 2020. godina bila je stresna i potresna. Covid 19 je zahvatio svijet. Do sada je u svijetu zabilježeno oko 85.500.000 zaraženih, a smrtnih slučajeva po izvješćima ima oko 1.838.000. U Hrvatskoj je od početka pandemije zaraženo 212.000. Broj umrlih se popeo na 3.961 osobu do 02. 01. 2021. godine. Svijet se suočio s nepoznatom bolesti i izgleda našao cjepivo protiv coronavirusa. Posljedice su vidljive, a oporavak će trajati godinama dok se vratimo u normalan život. I mi smo se prilagodili odlukama koje je donosio Stožer i naša nadbiskupija.  Po prvi put su zabranjene mise s narodom o blagdanu sv. Josipa 19. 03. Zabrana je trajala do blagdana sv. Josipa 01. svibnja. Bila je to prava Korizma i Uskrs bez misa s narodom. Nakon toga su došle posebne mjere za sudjelovanje na misama. Možemo samo zahvaliti Bogu na prostoru ispred crkve, parkingu i klaustru. Tako smo mogli držati distancu i nedjeljom slušati mise na otvorenom u većem broju. Ljeto je bilo mirno, a jesen donosi nove brojne probleme. Ovu godinu ćemo pamtiti po velikim potresima u ožujku za Zagreb, a u prosincu za Sisak, Petrinju, Glinu i okolna mjesta. Materijalne štete su velike a žrtve su srećom minimalne. Opet je naš narod pokazao veliko srce i pomoć pružio u vrlo kratkom roku. I nakon potresa treba dosta vremena da se porušeno obnovi i vrati miran život u ove krajeve.

U svim ovim uvjetima treba promatrati i pastoralni život naše župe. Ured jedeno vrijeme nije radio, a i danas radi po dogovoru sa strankama. Otkazana je krizma i pričest u župi i ako bude sve uredno ove godine će biti dvije generacije za sakramente. Najviše posljedice pretrpio je rad s mladima, posebno s framašima, krizmanicima, ministrantima i prvopričesnicima. Susreti su bili tek prigodni, koliko su to uvjeti dopuštali. Masovno su otkazivana vjenčanja i krštenja kojih bi bilo duplo da su normalne okolnosti. Sprovoda smo imali samo 20 u godinu dana.

Uz sve ove poteškoće ipak smo svečano proslavili svetkovinu sv. Ante na Poljudu i preko ljeta imali veći broj vjernika na nedjeljnim misama nego zadnjih godina. Vjernici su dali svoj doprinos za nove klupe u crkvi u iznosu 63.856,00 kuna. Obnovit će se i prostor oko oltara sa sjedalicama za svećenike i ministrante. Prošle godine broj kumstava za Afriku popeo se sa 120 na 235. Pomogli smo školovanje djece i misije u iznosu preko 20.000 eura. Sve nas je to ugodno iznenadilo. Vjernici su se dobro uključili u svim dobrotvornim akcijama i pomoći za Caritas i siromašne obitelji za Uskrs i Božić. Ove godine po prvi put nismo imali blagoslov obitelji na uobičajen način. Ipak smo preko mladih pokušali doći do svih obitelji koje primaju blagoslov s prigodnom omotnicom i uputama za blagoslov po kojima su obitelji mogle same blagosloviti svoje ukućane i prostore gdje žive. Nadamo se da će nam ova 2021. godina donijeti mnogo dobra i da ćemo nadvladati sve poteškoće iz prošlog razdoblja.