Ivan Krstitelj je sin Elizabete i Zaharije iz Ain Karema blizu Jeruzalema, Gorja judejskoga! Danas je to gradić kojega svakodnevno pohađaju hodočasnici! Dakle, po rođenju Ivan je bio dijete „civilizacije“, a po pozivu je bio čovjek – pustinje! Nekoliko stoljeća ranije prorok Izaija je najavio Ivana kao „Glas koji viče u pustinji“ (usp. Mt 3,3). Nije to bio Ivanov izbor! Bog je pozvao Ivana da bude taj „glas“. Ivan prepoznaje svoj poziv u svom glasu, a drugi su u Ivanovom glasu prepoznali Božji glas! Zato su „grnuli“ Ivanu u pustinju iz Jeruzalema, Judeje i cijele okolice jordanske (usp. r.5)!
Bog je htio Ivana i Bog je poslao Ivana biti pretečom Sinu Isusu Kristu! I to iz pustinje! Pustinja nije nijema. Ona ima svoj glas, a iz nje je moguće čuti i tuđi glas. Ovaj put – Ivanov! Ivan živi i djeluje „pustinjski“! Odijeva se devinom kožom, hrani se skakavcima i divljim medom, govori hrapavim, oporim glasom! Ali oštrim, smjelim, gromkim glasom! Bez straha i sustezanja. Ivan ne „pati“ od uglađenosti. Govori i čini kako ga je pustinja naučila, a Duh Sveti nadahnuo. Važno mu je bilo pripraviti put i narod Onome koji dolazi poslije njega!
Bilo je i drugih koji su najavljivali Mesiju i pripravljali narod za njegov dolazak. Jedan od tih je i spomenuti prorok Izaija koji navješta narodu da će „isklijat mladica iz panja Jišajeva“ (11,1), oca kralja Davida! Ta „mladica“ će biti vladar na kojem će „počivati Duha Gospodnji! Neće suditi po viđenju i presuđivati po čuvenju, već po pravdi! Imat će moćnu riječ kojom će ošinuti silnika, a dahom iz usta će ubiti bezbožnika“ (usp. r. 2-4)! Može izgledati da Izaija plaši narod, a on u biti najavljuje nadu narodu! To potvrđuje i današnji psalam koji veli da će u „danima Njegovim cvjetati pravda i mir velik dovijeka“ (Ps 72.).
Nakon ovog Izaijnog proroštva, još više dobivaju na ozbiljnosti riječi Ivana Krstitelja: „Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko“ (Mt 3,2)! Ivan je uspio predočiti sebi u pustinji Onoga koji dolazi poslije njega. Zato priprema narod krštenjem u rijeci Jordanu. Većina pridošlih u pustinju je prihvatila Ivanov poziv na obraćenje! Ali je bilo i onih koji su se umišljali da su već s Bogom samim tim što su „djeca Abrahamova“ (r. 9). Pripadnost rodu Abrahamovu uzimali su kao prednost, pa su govorili da obraćenje treba svima, osim – njima! Bili su to farizeji i saduceji koje Ivan naziva „leglom gujinim“ (zmijinim) (r. 8), i koje upozorava da će biti s njima poput neplodnog stabla koje se „siječe i u oganj baca“ (r. 10)!
Dok je Ivan pripremao narod za dolazak Isusa Krista jednostavnim činom „krštenjem vodom na obraćenje“ (r.11), Isusovo krštenje je najavio „krštenje vodom, Duhom Svetim i ognjem“ (r. Isto)! Ivanovo krštenje je bilo samo znak – obraćenja, dok je Isusovo krštenje znak – opraštanja grijeha, brisanja grijehâ, „spaljivanje“ grijehâ snagom križa! Isusovim krštenjem ljudi su se povezali s Bogom i jedni s drugima (zajednica – Crkva)!
Znajući sve to Ivan je imao jasnu sliku o Mesiji koji dolazi, ali i o sebi samom! Zato je Ivan mogao predstaviti Isusa riječima: „Onaj koji za mnom dolazi, jači je od mene“ (Isto). Dakle, sam Ivan priznaje da je on samo preteča Isusu! Nije on prvi, nego drugi! Prvi je onaj koji dolazi i koji je jači od njega! On je – „Jaki“, jer je jači od svoga preteče! “Jaki“ je jedno od Božijih imena i zato je izvan mjerenja i usporedbe s onim koji mu je preteča! Ivanu je to jasno pa zato veselo, otvoreno, odgovorno, govori o svojoj malenosti pred „Jakim“!
Na koncu Isus predstavlja Ivana! Predstavlja Ivanovu veličinu, Ivanov poziv, Ivanovu ulogu. Isus je sve o Ivanu sažeo u jednu rečenicu: „Najveći među rođenima od žene“ (Mt 11,11). To je Ivan Krstitelj koji je od Boga pozvati i poslati biti preteča Bogo-Čovjeku Isusu Kristu!
Ivan Krstitelj je dobra poruka i pouka svima! Pogotovo umišljenima i bahatima ovoga svijeta koji se uzdižu i izdižu iznad drugih! Nije velik onaj tko sebe izdiže iznad svih, nego je velik onaj koji shvaća svoju malenost i svoju „mjeru“ pred – „Jakim“ koji ponovno dolazi!