piše: fra Ante Mrvelj
Ušli smo u novu građansku ili kalendarsku godinu! Dok se jedni još „trijezne“ od novogodišnje noći, oni trijezni se već bave prognozom očekivanja od Nove 2026. godine! Kakva će biti, što će nam donijeti, ali i – odnijeti!
U isto vrijeme Crkva se u svojoj liturgijskoj godini ponovno vraća na Ivanovo božićno evanđelje i zaustavlja se pred misterijem utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Pred Onim koji je „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv1,14). Ovim činom Bog se je „snizio“ da bi nama bio bliži i sličniji, a mi se „uzvisili“ i tako postali Bogu slični!
Na božićnoj danjoj misi pozornost smo bili dali prvom dijelu ove rečenice: „I riječ tijelom postade“! Zato ćemo se danas zadržati na drugom dijelu iste rečenice: „I nastani se među nama“! Dokaz je to da Božić nije događaj „za jedan dan“! Božić nije jednostavno slavljenje povijesnoga događaja rođenja Isusova u Betlehemskim poljima! Božić je nastanjenje Boga među nama za uvijek! Božić je konstanta! Božić je Kršćanstvo koje se svakodnevno živi!
Riječima: „I nastani se među nama“ evanđelist Ivan veliča i slavi dolazak Boga u ljudskome tijelu i Njegov susret s čovjekom! Utjelovljeni Bogo-Čovjek Isus Krist sve nam je rekao o svome i našem Bogu Ocu. Rekao je da je Božić omogućio povezivanje neba i zemlje, Boga i čovjeka, ovozemaljsko i nebesko. Da se Bog nije nastanio na zemlji mi ne bismo mogli postati nebeski! Božić je omogućio Božju blizinu čovjeku za uvijek!
Isus se je nastanio među nama, jer je došao radi čovjekova spasenja! (Isusov učenik i evanđelist Ivan to nam danas naviješta po drugi put!) Spasenje ljudi je bît svega! Bez toga zadnjega cilja sve bi oko Božića imalo odliku „folklora“! Srećom, Božić to nije! Božić je do tada „dalekoga“ Boga učinio blizim, dostupnim Bogom. Bogom koji je s nama i uz nas. Ta istina je u isto vrijeme i velika tajna vjere!
Danas se trebamo upitati jesmo li osjetili i koliko smo uopće osjetili radost Božje blizine ovih dana? Evanđelje nam predstavlja Isusa Krista svjetlom i životom! Došao je na svijet da rasvijetli tamu ovoga svijeta i donese vječni život! To Isus potvrđuje riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv10,10). Svi oni koji Isusa prihvate dobivaju „moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12), veli Evanđelje!
Na žalost, ni ovoga Božića Isusa nisu prihvatili svi! (Kao što to nisu učinili ni svi Židovi kod Isusova prvoga dolaska!) Činjenica da Isusa jedni prihvaćaju, a drugi osporavaju, evanđelist Ivan to iznosi u slici svjetla i tame! Tama predstavlja Božju odsutnost iz života čovjeka, ljudi. Gdje nema Boga tu je tama, nesigurnost. Tada prestaje nada i gledanje naprijed! Takve je još prorok Izaija nazvao: „Narod koji u tmini hodi“ (usp. Iz 9,1)!
Danas, kad božićno vrijeme ide kraju, evanđelist Ivan ponavlja: „Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet da rasvijetli svakoga čovjeka“ (Iv 1,9). To Svjetlo je Isus Krist! (Tim imenom ga je nazvao starac Šimun u jeruzalemskom hramu!) Isusove riječi će rasvjetljavati svijet i život! Ne vjerovati da je Isus Krist svjetlo svijeta znači biti duhovni slijepac! Kao što sunce nije krivo što ga slijepac ne vidi, jednako tako ni Bog nije kriv što Njegovu nazočnost na zemlji čovjek ne primjećuje! Boga ne primjećuju samo oni čija su djela zla! Tako je bilo „onda“, tako je danas i tako će biti do Isusova drugoga dolaska!
Božićna istina je ova: Bog se je počovječio (u djetetu Isusu) da bi se čovjek pobožanstvenio (postao dijete Božje)! Bog se je „snizio“ da bi se čovjek „uzvisio“! Spomendan na to Božje čudo je – B o ž i ć!