piše: fra Ante Mrvelj
Samo ime današnje svetkovine, Bogojavljenje, govori nam o Božjoj objavi! Kome? Ovaj put mudracima s daklekoga Istoka. Oni su pogani, ali njihovi nazivi vele da su bili mudri ljudi. Ljudi znanja. Isusova zvijezda ih je dovela do Betlehema. Dok su mudraci, pogani, prepoznali u djetetu Isusu novoga Kralja, Židovi su bili „slijepi“ pred istim Mesijom koji je među njima! Dolazak mudraca s Istoka i poklon pred Isusom je bio znak da nema više jednoga Božjega naroda (židovskoga), nego da su Božji narod svi oni koji dijete Isusa priznaju – Bogom!
Iako nam evanđelist Matej govori o mudracima „zvjezdoznancima“, oni nisu došli u Betlehem proučavati zvijezde, nego se pokloniti Zvijezdi Isusu! Sâmi vele: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda Njegova pa smo mu se došli pokloniti“ (Mt 2,3). Iz Evanđelja doznajemo da su mudraci donijeli Isusu, Kralju svijeta, tri dara: zlato, tamjan i smirnu!
Zlato – je „onda“ značilo ono najdragocjenije i najvrjednije na svijetu! Toliko se je „klanjalo“ zlatu da su Židovi sebi salili boga od zlata u liku „zlatnoga teleta“ (usp. Izl 32, 2-5)! Ovi mudraci prinose zlato Bogu i time se odriču klanjati „zlatnom teletu“! Čovjek se treba klanjati Onome koji je iznad njega, a to je samo Bog!
Tamjan – je drugi dar kojega su mudraci darivali Isusu Kralju. To je bio znak da su mudraci prepoznali u djetetu Isusu Boga! Miris tamjana je bio oduvijek vezan samo uz Boga! Psalmist pjeva: „Nek mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kâd pred lice tvoje“ (Ps 141,2).
Smirna – je treći dar kojega su mudraci darivali djetetu Isusu! Prinošenje smirne je znak da su mudraci prepoznali u Isusu i čovjeka koji zaslužuje najveće poštovanje! Prepoznali su u Isusu Bogočovjeka! Priznanje koje Isus nije dobio od svojih Židova dobio je od pogana koji su Isusa nazvali Bogom, Kraljem i Čovjekom! Sve troje s velikim slovima! Mudraci su sva tri dara prinijeli Isusu klanjajući se pred Njim! A istočnjak se je „onda“ klanjao samo Bogu!
Uz današnju svetkovinu Bogojavljenja vezane su i neke lijepe „priče“ koje nemaju uporište u Sv. Pismu! Dobro ih je upoznati da bismo netočno odstranili, a točno – zapamtili!
Događaj o poklonu mudraca s Istoka jedino je zapisao evanđelist – Matej! Ostali evanđelisti NE spominju NITI opisuju ovaj događaj! Što Matej piše o tome događaju, čuli smo (2,1-18)! Matej ne spominje broj mudraca, nego samo veli da su došli „mudraci“! Dakle, bilo ih je više od jednoga, jer Matej govori u množini! Da li je ih bilo tri ili tridest i tri, Matej to ne navodi! Očito mu to nije bilo važno! Matej spominje tri dara, ali ne i tri mudraca!
Matej ne spominje ni to da su mudraci bili kraljevi! Još jedna netočnost vezana uz današnju svetkovinu koja se je „udomaćila“ u naš rječnik kad govorimo o Bogojavljenju. Čujemo i čitamo u raznim knjigama i kalendarima o imenima ovih mudraca. Ako znamo da se ne zna točan broj mudraca koji su došli u Betlehem, čemu onda tri imena: Gašpar, Melkior i Baltazar? Ova imena ne ćete naći u Matejevom evanđelju, niti bilo gdje u Sv. Pismu! Ona su nastala u zapadnoj tradiciji! Istočni kršćani ih nazivaju sasvim drugim imenima! Sirijski kršćani ih nazivaju svojim imenima, Etiopljani svojim, Armenci svojim i tako redom!
Zašto ovo ističem danas? Zato što sve ovo gore rečeno pokazuje da mi često predpostavljamo da mnogo toga piše u Sv. Pismu i u Evanđelju, a toga zapravo u njima – nema! Zato je dužnost nas propovjednika da se u propovijedi držimo istinâ iz sv. Pisma, a ne netočnih usmenih predaja! A poruka vama vjernicima je uzeti Sv. Pismo u ruke i pozorno čitati što u njemu piše i ne nadodavati što u Sv. Pismu ne piše! Pogotovo ne piše u evanđeljima!