piše: fra Ante Mrvelj
Mi smo danas s odraslim Isusom na obali rijeke Jordana. Isus je ostavio Betlehem, Nazaret, Sikem i došao na obalu rijeke Joradana primiti krštenje od svoga preteče Ivana Krstitelja. Mnogi Židovi su bili već kršteni od Ivana u rijeci Jordanu. Za njih je to bio znak pokore, obraćenja, posvećenja. A za Isusa? Njemu krštenje nije trebalo, jer je – Bog! Sam Krstitelj se čudi Isusu da traži od njega krštenje! Zato mu Ivan govori: „Ti trebaš mene krstiti“ (usp. Mt 3, 14)! No, Isus je odlučan u svojoj nakani i uz riječi: „Pusti sada“ (r. 15), biva kršten od Ivana.
Zašto se je Isus krstio zajedno s grješnicima? Bila je to tajna za Ivana Krstitelja, za prvu Crkvu i za nas danas! Odgovor na ovo pitanje nemamo u sv. Pismu! Dok su svi ostali dolazili na rijeku Jordan da ih jordanska voda opere od grijeha i posveti, Isus je došao na rijeku Jordan da svojim krštenjem posveti jordansku vodu, a time i sve vode kojima će biti kršteni milijuni ljudi! Isus će kasnije ustanoviti svoje sakramente pa i sakramenat krštenja koji će biti sakramenat preporođenja! Krštenjem u rijeci Jordanu Isus je „pokazao“ što je nama činiti!
Krštenje koje je Isus primio je povijesni događaj, jer se je dogodilo za vrijeme cara Tiberija, 15. god. njegova vladanja! Sva četvorica evanđelista pišu o Isusovom krštenju! Evanđelist Ivan govori o svjedočenju Ivana Krstitelja da je vidio silazak Duha Svetoga nad Isusa (Iv 1,31-34). Evanđelisti Marko i Luka pišu da se je Isus krstio (Mk 1,9) kad se je krstio i sav narod (Lk 3,21). Evanđelist Matej piše najopširnije o Isusovom krštenju kao i o poteškoći shvaćanja zašto se je Isus krstio (Mt 3,13-17)?
Evanđelisti spominju mjesto gdje je Ivan Krstitelj krštavao! Bilo je to isto mjesto na rijeci Jordan gdje je Mojsijev sluga Jošua uveo židovski narod u Obećanju zemlju nakon izlaska iz Egipta! Znak je to da je s Ivanom i Isusom započelo nastajanje novoga Božjega naroda, kršćanskoga naroda! Mjesto Ivanova krštenja ima važno simboličko značenje! Ivan bi imao više uspjeha da je išao od mjesta do mjesta i krštavao one koji su krštenje tražili! Ali, dolazeći k Ivanu na rijeci Jordan ljudi su se morali pokrenuti, zaputiti prema – novom! To novo je započeo Ivan svojim krštenjem, a Isus nastavio svojim.
Tako se mi danas susrećemo s dva načina krštenja! Krštenje koje je Isus primio i krštenje koje je Isus ustanovio! Prvo je krštenje „po Ivanu“, ili krštenje vodom! Drugo je „po Isusu“, krštenje vodom i Duhom Svetim! Evanđelist Luka nadodaje: „I ognjem“ (3,16)! Za vrijeme Isusova krštenja začuo se je Očev glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina“ (Mt 3,17). Ovaj glas je objavio tko je Isus, i svjedoči da se je i Otac pridružio Sinovljevu početku! Bilo je to prvo samoobjavljivanje Presvetoga Trojstva, jer je u isto vrijeme Duh Sveti lebdio nad Isusom u liku goluba (r. 16)!
Upitat ćemo se danas na blagdan Isusova krštenja o svome krštenju! Što znamo o sakramentu koji je označio početak našega kršćanskoga života po kojemu smo postali „drugi Krist“, postali kršćani? Sakramenat krštenja je sakramenat preporođenja! Čovjek se rodi kao stvor Božji koji se zove ljudsko biće! Ali, postati sin, kćer, dijete Božje, nije se dovoljno roditi nego i preporoditi! Preporođenje se događa u sakramentu krštenja polijevanjem vodom i mazanjem sv. uljem!
Sakramenat krštenja nije završni čin nečega, nego je otvaranje procesa koji traje kroz cijeli život krštenika! Taj proces se satoji u prakticiranju vjere, rasta u vjeri, postajanjem „autorom“ svoje vjere! Bez ovoga rečenoga krštenik bi s vremenom duhovno „zakržljao“! Danas ima puno krštenika, ali malo praktičnih vjernika! Krštenje za krštenika treba biti sreća, jer je krštenjem postao dijete Božja! Ali i obveza, jer ga krštenje obvezuje svakodnevnim obraćanjem k Ocu čije je dijete krštenjem postao!