Izabrala i uredila: Renata Jukić, tajnica vicepostulature
Osjećam da se može moliti i raditi svete stvari, a biti daleko od Gospodina. Treba zašutjeti i slušati! Jer i molitvom znademo zaglušiti Gospodina! Previše Ga 'poučavamo'!
(DNEVNIK 1981., – III.-1.9. str. 218 - 219)
Razmišljao sam pred badijskim križem… osjećam KRIŽ, KRIŽNI PUT I BIČEVE… Sve je to druge naravi, ali križ… To je slast, ugodnost, prijatnost, tjelesnost koju doživljavam u svojoj službi i u susretu s ljudima koji nas svakog dana posjećuju, ali se s Božjom pomoću ne želim ni zaustavljati na tome, ni predavati se tome. Sve to ima svoj smisao u Božjoj promisli i rasporedbi; ja ipak posred svega toga, koliko god sam slab, možda i slabiji od onih s kojima se susrećem, nastojim biti živa Božja prisutnost među ljudima, i biti ČUDO; jer doista je ČUDO milosti u svim okolnostima spomenutim biti i ostati Bogu vjeran. ČUDO je i za druge, koji mogu doživjeti da je naš život radost, vedrina i bogatstvo i bez toliko – što svijet smatra vrhuncem života. I po ovom KRIŽU se naviješta RADOSNA VIJEST. Slava Bogu!
(DNEVNIK 1992., – III.-1.21. str. 62)
Ostao sam u zahvali iza Mise od 11; pogledao križ na zidu, - veliki, nad oltarom… Prekinuo sam molitvu što sam molio..; kao da sam počeo razumijevati „tajne nebeskog kraljevstva…“: vidio sam sebe u liku Živog Raspetoga… Isus nije samo umro na križu za nas; On živi na križu…! Živjeti razapet… On gleda u nebo, - jer nije lako trpjeti… Drhtao sam i drhćem pred onima kojima trebam pomoći do radosti, - jer je tijelo slabo; - ali „sve mogu u Onome koji me jača“, jer „kad sam slab, onda sam jak“, - i počeo sam se radovati u napastima. Samo sam ponavljao: „Bog moj i sve moje…“, i Franjo mi je postao bliz, a sve Tajne kao razumljive. I bio sam sretan…
(DNEVNIK 1975., III.-1.3. str. 132 - 133)
Za mene je Križni put najveća realnost. Pilat osuđuje 'natjeran'… I mi osuđujemo – natjerani najčešće 'vlastitom tiranijom', - a dalje se 'normalno' sve razvija… Isus je Bog – Čovjek, - uvijek jednak: volja Očeva; - a ostalo: ljudi i ljudski. Isus daje pravo lice svemu!
(DNEVNIK 1975., III.-1.3. str. 229)
POST
- „… mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste“ (Mt 9, 14-15). Blago Isus odgovara Ivanovim učenicima; znade da su zavedeni od farizeja, nemaju zle nakane. Ipak ova vedrina Isusova pokazuje bit posta, Bogu ugodna: Biti čist i iskrena srca, i radosno vršiti djela ljubavi radi Boga:
- „slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima… Tada će ti Slava Gospodnja biti zalaznicom“ (1. čit. Iz 58, 8) – ljubav djelotvorna koja te ovdje, u vremenu, vezala uz Gospodina, privest će te u Krilo Očevo za svu sretnu vječnost.
- Očisti nas, Gospodine! (cfr Pr. ps.)
Novo je: USKRS – NOVO ROĐENJE. Uskrsnusmo na KRSTU , ponovo se rađamo svakim USKRSOM ustajući iz smrti – grijeha ili pospane mlitavosti. Danas nam se očituje vid novog ROĐENJA koji uvijek počinje od: JA! PRIZNATI VLASTITU SMRT – GREŠNOST. Isus nam je direktno otkriva, PIŠUĆI po zemlji (cfr Iv 8, 1-11).
KRALJ
- Davidov Sin,… Izraelov Kralj…! Kliču mu, - On dopušta. Kličemo, - i danas dopušta. Dopušta, jer je Kralj. Štoviše, ako mi ne bi klicali, klicalo bi kamenje!
- Osobna karta tog Kralja: „Gospodin mi dade jezik vješt, da znam riječju krijepiti umorne… Leđa podmetnuh onima što me udarahu…“ (1. čit. Iz 50, 4-7). „Oplijeni se, uzevši lik sluge…“ iako je „trajni lik Božji“ (2. čit. Fil 2, 6-11). Dopustit će – iz ljubavi prema braći! – da dođe do uzdaha: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Pripj. ps.) Muka (Lk 22, 14-23, 56) će to sve potonje raščlaniti i opisati i pokazati KRALJEVSTVO LJUBAVI koje ne pozna granica, koje Otac nagrađuje (Fil 2, 8-9).
PASHA
- „… kod tebe SLAVIM PASHU sa svojim učenicima“ (Mt 26, 18). Pasha – ŽRTVA – je već počela i u punini se prinosi: ona je doista žrtva – KLANJE: I opet: „leđa podmetnuh“ (Iz 50, 6), ali ne samo strancima, tuđincu, neprijatelju; ovog puta je to „dijete majke svoje“ (Juda, koji ga izda; apostoli koji ga ostaviše – Pripj. ps.).
- Koliko zadivljuje i privlači Isusova ustrajnost na putu koji mu je Otac zacrtao, toliko je strašna i strahotom zapanjuje otvrdlost i okorjelost kojom zla strast okuje kad joj se čovjek prepusti: „Da nisam ja, Učitelju?“ (Mt 26, 25) usuđuje se pitati Juda Isusa, koji mu srce i bubrege čita!
VELIKI ČETVRTAK
DO KRAJA
- „Mi treba da se hvalimo KRIŽEM…“ (Ulazna) jer smo zajedničari Krvi Kristove (Psalam iza 1. čit.). Krist Isus nas promatra kao spašene iz Egipta, oslobođene, sobom sjedinjene (cfr 1. čit.). I to oslobođenje slavimo od koljena do koljena tako da oslobađamo, jer smo u Kristu: To je duh 2. čitanja (1Kor): „Ovo činite meni na spomen“: ljubite do kraja kao što ja to činim: Nova Zapovijed (cfr Pjesma prije Evanđelja).
- Ljubavi do kraja ništa nije prenisko; ljubav do kraja ne ostaje na izreci, poslovici, citatu. Ljubav pere noge, da bi brat bio čist! (cfr Ev.) „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (ib). Veliki četvrtak – ljubav do kraja – kroz nas prosljeđuje.
VELIKI PETAK
USPJET ĆE
- „Uspjet će sluga moj, uzvisit će se;“ (1. čit. – Iz) mada nema na njemu ljepote ni sjaja… (ib)… Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima…, da bi opravdao mnoge… (ib).
- „… sa silnim vapajima i suzama je prikazivao molitve Onome koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan…“ – Uspio je: darovao se i zadovoljan reče: Dovršeno je! (Muka).
- Dovršeno je: Rodila se Crkva koja moli za čitav svijet; nikoga ne zaboravlja. Dovršeno je: Otkriva se KRIŽ – slavi se Križ kao pobjedni Kraljevski znak. Dodajmo svoju molitvu, da bi uspio i u meni, i u svakom pojedincu.
VELIKA SUBOTA
KRIST JUČER I DANAS
- „Krist jučer i danas, Početak i svršetak, Alfa i Omega, Njegova su vremena i vjekovi, Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.“ Srž i sažetak smisla i radosti našeg života jest Krist koji je Bog – Svjetlo – Život – Ljubav – koji nas iz ljubavi stvori i otkupi.
- „Jučer i danas“ – realnost stvarnosti i nazočnosti Kristove među nama i u ovoj noći kao što bje i lanjske godine, kao što će biti u buduće! Realnost stvaranja kao u početku (1. čit. Post); realnost Izlaza kao kod Izlaza (3. čit.); realnost vode –Duha kao u 5. čitanju. „Palo pridižeš, staro pomlađuješ, rasuto vraćaš u cjelinu“ (zborna). Stvarnost: slični Njegovoj smrti, bit ćemo i Njegovu uskrsnuću (Posl. Rim.).
- Odričemo se sotone i vjerujemo u Boga! (Obnova Krsnog zavjeta) Aleluja! Hvalite Gospodina!
USKRS
USKRSNUH
- „Pisma“ – sveti tekstovi neprestano ponavljaju stvarnost o Isusu iz Nazareta kako ga „smakoše… i kako uskrsnu“ (Dj 10), kako „umrijesmo i kako uskrsnusmo“ (2. čit. Kol, 3), odnosno „kako moramo biti novo tijesto“ (1. Kor 5); „grob ja vidjeh Krista Boga, svjetlu slavu Uskrsloga“ (Poslj.).
- Ali se iznosi kako se u vjeri neprestano moramo učvršćivati i vjeru produbljivati i svoje zvanje učiniti čvršćim (cfr Iv 20, 1-9). I to je zadaća svakog Uskrsa i svakog dana, jer živimo u Uskrsu. Ta stvarnost se očituje u nama samima da postajemo svjesni svoje radosti što možemo za uskrsnućem radosno svjedočiti, što osjećamo: Uskrsnuh i opet sam s tobom; osjećamo njegovu ruku na sebi (cfr Ulazna).
Rečeno o Sinu čovječjemu, rečeno je o čitavoj Crkvi, o svakom živom kamenu. Uzeti svoj križ i ići za Isusom ne znači samo pasivno stupati, nego dati svoj život za Boga i braću. Ne postupati tako, znači: izgubiti život. Živjeti za Boga i braću znači spasiti život.
Obnova je samo u Križu, molitvi i sakramentima!
(DNEVNIK 1973., – III.-1.1. str. 63 - 66)
Krist je svećenik, da može prinijeti potpunu žrtvu; mi smo svećenici, i sveć. red je 'sredstvo' za prinošenje – apsolutno! – žrtve. Dakle: sjedinjenje s Kristom je cilj, a zato je nužno umrijeti sebi.
(DNEVNIK 1974., – III.-1.2. str. 159)
Je li moguće da nam Bog iskazuje toliku ljubav? Razum ne daje odgovora; jedino vjera; za vjeru Ti, Gospodine zahvaljujem i slavim Te!
(DNEVNIK 1997., III.-1.26. str. 1)
Gledam Svetohranište i mislim: Mi o stotinu stvari mislimo, a On, koji je SVE! – tu je osamljen…! Opet ću Ti doći, Isuse!
(DNEVNIK 1977., III.-1.5. str. 110)
Misa je sve i središte svega.
(DNEVNIK 1977., III.-1.5. str. 140)
Doista, - ništa veće od Isusa nema, - i sve je ništa prema Njemu.
(DNEVNIK 1979., III.-1.7. str. 61)
Proljetni dan, Veliki ponedjeljak. Obrazovni program Radio Zagreba: vulkani, potresi, gejziri. A onaj potres, gejzir i vulkan Ljubavi ovih svetih dana tako potresan, eruptivan i vruć kao da i ne postoji…! Plačem sa o. Franjom jer Ljubav nije spoznata, i ne može biti ljubljena! Danas ću sve učiniti ustrpljivošću u radu i dobrotom u saobraćanju sa svima, da se očituje Njegov vulkan Ljubavi, ustrpljivosti, Dobrote!
(DNEVNIK 1982., – III.-1.10. str. 43)