Sluga Božji fra Ivan Peran

Izabrala i uredila: Renata Jukić, tajnica vicepostulature

 

Osjećam da se može moliti i raditi svete stvari, a biti daleko od Gospodina. Treba zašutjeti i slušati! Jer i molitvom znademo zaglušiti Gospodina! Previše Ga 'poučavamo'!

(DNEVNIK 1981., – III.-1.9. str. 218 - 219) 

Razmišljao sam pred badijskim križem… osjećam KRIŽ, KRIŽNI PUT I BIČEVE… Sve je to druge naravi, ali križ… To je slast, ugodnost, prijatnost, tjelesnost koju doživljavam u svojoj službi i u susretu s ljudima koji nas svakog dana posjećuju, ali se s Božjom pomoću ne želim ni zaustavljati na tome, ni predavati se tome. Sve to ima svoj smisao u Božjoj promisli i rasporedbi; ja ipak posred svega toga, koliko god sam slab, možda i slabiji od onih s kojima se susrećem, nastojim biti živa Božja prisutnost među ljudima, i biti ČUDO; jer doista je ČUDO milosti u svim okolnostima spomenutim biti i ostati Bogu vjeran. ČUDO je i za druge, koji mogu doživjeti da je naš život radost, vedrina i bogatstvo i bez toliko – što svijet smatra vrhuncem života. I po ovom KRIŽU se naviješta RADOSNA VIJEST. Slava Bogu!

 

(DNEVNIK 1992., – III.-1.21. str. 62)

Ostao sam u zahvali iza Mise od 11; pogledao križ na zidu, - veliki, nad oltarom… Prekinuo sam molitvu što sam molio..; kao da sam počeo razumijevati „tajne nebeskog kraljevstva…“: vidio sam sebe u liku Živog Raspetoga… Isus nije samo umro na križu za nas; On živi na križu…! Živjeti razapet… On gleda u nebo, - jer nije lako trpjeti… Drhtao sam i drhćem pred onima kojima trebam pomoći do radosti, - jer je tijelo slabo; - ali „sve mogu u Onome koji me jača“, jer „kad sam slab, onda sam jak“, - i počeo sam se radovati u napastima. Samo sam ponavljao: „Bog moj i sve moje…“, i Franjo mi je postao bliz, a sve Tajne kao razumljive. I bio sam sretan…

(DNEVNIK 1975., III.-1.3. str. 132 - 133)

Za mene je Križni put najveća realnost. Pilat osuđuje 'natjeran'… I mi osuđujemo – natjerani najčešće 'vlastitom tiranijom', - a dalje se 'normalno' sve razvija… Isus je Bog – Čovjek, - uvijek jednak: volja Očeva; - a ostalo: ljudi i ljudski. Isus daje pravo lice svemu!

(DNEVNIK 1975., III.-1.3. str. 229)

POST 

  1. „… mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste“ (Mt 9, 14-15). Blago Isus odgovara Ivanovim učenicima; znade da su zavedeni od farizeja, nemaju zle nakane. Ipak ova vedrina Isusova pokazuje bit posta, Bogu ugodna: Biti čist i iskrena srca, i radosno  vršiti djela ljubavi radi Boga:
  2. „slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima… Tada će ti Slava Gospodnja biti zalaznicom“ (1. čit. Iz 58, 8) – ljubav djelotvorna koja te ovdje, u vremenu, vezala uz Gospodina, privest će te u Krilo Očevo za svu sretnu vječnost.
  3. Očisti nas, Gospodine! (cfr Pr. ps.)

Novo je: USKRS – NOVO ROĐENJE. Uskrsnusmo na KRSTU , ponovo se rađamo svakim USKRSOM ustajući iz smrti – grijeha ili pospane mlitavosti. Danas nam se očituje vid novog ROĐENJA koji uvijek počinje od: JA! PRIZNATI VLASTITU SMRT – GREŠNOST. Isus nam je direktno otkriva, PIŠUĆI po zemlji (cfr Iv 8, 1-11). 

KRALJ

  1. Davidov Sin,… Izraelov Kralj…! Kliču mu, - On dopušta. Kličemo, - i danas dopušta. Dopušta, jer je Kralj. Štoviše, ako mi ne bi klicali, klicalo bi kamenje!
  2. Osobna karta tog Kralja: „Gospodin mi dade jezik vješt, da znam riječju krijepiti umorne… Leđa podmetnuh onima što me udarahu…“ (1. čit. Iz 50, 4-7). „Oplijeni se, uzevši lik sluge…“ iako je „trajni lik Božji“ (2. čit. Fil 2, 6-11). Dopustit će – iz ljubavi prema braći! – da dođe do uzdaha: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Pripj. ps.) Muka (Lk 22, 14-23, 56) će to sve potonje raščlaniti i opisati i pokazati KRALJEVSTVO LJUBAVI koje ne pozna granica, koje Otac nagrađuje (Fil 2, 8-9).

PASHA

  1. „… kod tebe SLAVIM PASHU sa svojim učenicima“ (Mt 26, 18). Pasha – ŽRTVA – je već počela i u punini se prinosi: ona je doista žrtva – KLANJE: I opet: „leđa podmetnuh“ (Iz 50, 6), ali ne samo strancima, tuđincu, neprijatelju; ovog puta je to „dijete majke svoje“ (Juda, koji ga izda; apostoli koji ga ostaviše – Pripj. ps.).
  2. Koliko zadivljuje i privlači Isusova ustrajnost na putu koji mu je Otac zacrtao, toliko je strašna i strahotom zapanjuje otvrdlost i okorjelost kojom zla strast okuje kad joj se čovjek prepusti: „Da nisam ja, Učitelju?“ (Mt 26, 25) usuđuje se pitati Juda Isusa, koji mu srce i bubrege čita!

 

VELIKI ČETVRTAK

DO KRAJA

  1. „Mi treba da se hvalimo KRIŽEM…“ (Ulazna) jer smo zajedničari Krvi Kristove (Psalam iza 1. čit.). Krist Isus nas promatra kao spašene iz Egipta, oslobođene, sobom sjedinjene (cfr 1. čit.). I to oslobođenje slavimo od koljena do koljena tako da oslobađamo, jer smo u Kristu: To je duh 2. čitanja (1Kor): „Ovo činite meni na spomen“: ljubite do kraja kao što ja to činim: Nova Zapovijed (cfr Pjesma prije Evanđelja).
  2. Ljubavi do kraja ništa nije prenisko; ljubav do kraja ne ostaje na izreci, poslovici, citatu. Ljubav pere noge, da bi brat bio čist! (cfr Ev.) „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (ib). Veliki četvrtak – ljubav do kraja – kroz nas prosljeđuje.

 

VELIKI PETAK

USPJET ĆE 

  1. „Uspjet će sluga moj, uzvisit će se;“ (1. čit. – Iz) mada nema na njemu ljepote ni sjaja… (ib)… Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima…, da bi opravdao mnoge… (ib).
  2. „… sa silnim vapajima i suzama je prikazivao molitve Onome koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan…“ – Uspio je: darovao se i zadovoljan reče: Dovršeno je! (Muka).
  3. Dovršeno je: Rodila se Crkva koja moli za čitav svijet; nikoga ne zaboravlja. Dovršeno je: Otkriva se KRIŽ – slavi se Križ kao pobjedni Kraljevski znak. Dodajmo svoju molitvu, da bi uspio i u meni, i u svakom pojedincu.

 

VELIKA SUBOTA

KRIST JUČER I DANAS

  1. „Krist jučer i danas, Početak i svršetak, Alfa i Omega, Njegova su vremena i vjekovi, Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.“ Srž i sažetak smisla i radosti našeg života jest Krist koji je Bog – Svjetlo – Život – Ljubav – koji nas iz ljubavi stvori i otkupi.
  2. „Jučer i danas“ – realnost stvarnosti i nazočnosti Kristove među nama i u ovoj noći kao što bje i lanjske godine, kao što će biti u buduće! Realnost stvaranja kao u početku (1. čit. Post); realnost Izlaza kao kod Izlaza (3. čit.); realnost vode –Duha kao u 5. čitanju. „Palo pridižeš, staro pomlađuješ, rasuto vraćaš u cjelinu“ (zborna). Stvarnost: slični Njegovoj smrti, bit ćemo i Njegovu uskrsnuću (Posl. Rim.).
  3. Odričemo se sotone i vjerujemo u Boga! (Obnova Krsnog zavjeta) Aleluja! Hvalite Gospodina!

 

USKRS 

USKRSNUH

 

  1. „Pisma“ – sveti tekstovi neprestano ponavljaju stvarnost o Isusu iz Nazareta kako ga „smakoše… i kako uskrsnu“ (Dj 10), kako „umrijesmo i kako uskrsnusmo“ (2. čit. Kol, 3), odnosno „kako moramo biti novo tijesto“ (1. Kor 5); „grob ja vidjeh Krista Boga, svjetlu slavu Uskrsloga“ (Poslj.).
  2. Ali se iznosi kako se u vjeri neprestano moramo učvršćivati i vjeru produbljivati i svoje zvanje učiniti čvršćim (cfr Iv 20, 1-9). I to je zadaća svakog Uskrsa i svakog dana, jer živimo u Uskrsu. Ta stvarnost se očituje u nama samima da postajemo svjesni svoje radosti što možemo za uskrsnućem radosno svjedočiti, što osjećamo: Uskrsnuh i opet sam s tobom; osjećamo njegovu ruku na sebi (cfr Ulazna). 

Rečeno o Sinu čovječjemu, rečeno je o čitavoj Crkvi, o svakom živom kamenu. Uzeti svoj križ i ići za Isusom ne znači samo pasivno stupati, nego dati svoj život za Boga i braću. Ne postupati tako, znači: izgubiti život. Živjeti za Boga i braću znači spasiti život.

Obnova je samo u Križu, molitvi i sakramentima!

(DNEVNIK 1973., – III.-1.1. str. 63 - 66)

 

Krist je svećenik, da može prinijeti potpunu žrtvu; mi smo svećenici, i sveć. red je 'sredstvo' za prinošenje – apsolutno! – žrtve. Dakle: sjedinjenje s Kristom je cilj, a zato je nužno umrijeti sebi.

 

(DNEVNIK 1974., – III.-1.2. str. 159) 

Je li moguće da nam Bog iskazuje toliku ljubav? Razum ne daje odgovora; jedino vjera; za vjeru Ti, Gospodine zahvaljujem i slavim Te!

(DNEVNIK 1997., III.-1.26. str. 1)

Gledam Svetohranište i mislim: Mi o stotinu stvari mislimo, a On, koji je SVE! – tu je osamljen…! Opet ću Ti doći, Isuse!

(DNEVNIK 1977., III.-1.5. str. 110)

 Misa je sve i središte svega.

(DNEVNIK 1977., III.-1.5. str. 140)

Doista, - ništa veće od Isusa nema, - i sve je ništa prema Njemu.

(DNEVNIK 1979., III.-1.7. str. 61)

 

Proljetni dan, Veliki ponedjeljak. Obrazovni program Radio Zagreba: vulkani, potresi, gejziri. A onaj potres, gejzir i vulkan Ljubavi ovih svetih dana tako potresan, eruptivan i vruć kao da i ne postoji…! Plačem sa o. Franjom jer Ljubav nije spoznata, i ne može biti ljubljena! Danas ću sve učiniti ustrpljivošću u radu i dobrotom u saobraćanju sa svima, da se očituje Njegov vulkan Ljubavi, ustrpljivosti, Dobrote!

(DNEVNIK 1982., – III.-1.10. str. 43)