Draga braćo i sestre u Kristu!

Pozivam vas da mi se pridružite u osobitom duhovnom podvigu naše župe - godišnjem postu koji će trajati tijekom cijele godine. Ovo je poziv na ozbiljno duhovno zalaganje za potrebe naše župne zajednice koja je u velikoj potrebi. Postom kod Gospodina možemo postići puno! Gospodin sam obećava: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom” (Mk 9,29). Post otvara nebo, privlači Božju milost i donosi duhovnu obnovu.

Nakane našeg posta:

 • Za zadovoljštinu grijeha u našoj župi i samostanu

 • Za duhovno buđenje naše župne zajednice

 • Za nova sveta zvanja iz naše župe

Kako će post izgledati?

Post će se držati dvanaest mjeseci, odnosno svaki dan u godini, osim nedjelja, svetkovina i osmina. Svaki dan druga osoba će tog dana držati strogi post o kruhu i vodi za navedene nakane. Tako ćemo zajedno, kao župna zajednica, cijelu godinu neprestano prinositi žrtvu Bogu za naše potrebe.

Važno:

Ovo je dobrovoljni poziv – neka poste oni koji to žele i oni koji to mogu zdravstveno podnijeti. Post ne preporučujemo djeci i starijim osobama. Molimo vas da razborito procijenite svoje mogućnosti prije prijave.

Poziv na prijavu:

Molimo sve koji mogu i žele sudjelovati u ovom duhovnom podvigu da se prijave i upišu za određeni datum. Što nas se više prijavi, bit će jednostavnije i lakše za termin posta kako nikoga ne bismo opteretili. Popis ćemo popunjavati na mjesečnoj razini. Prijaviti se možete OVDJE preko interneta ili osobno u župnom uredu i sakristiji.

Svaki koji posti bit će podržan molitvama cijele zajednice. Neka nas ovaj zajednički post ujedini u molitvi i žrtvi te neka donese obilje Božjih milosti našoj župi!

Bog vas blagoslovio!

S poštovanjem u Kristu,

fra Benjamin Milković – župni upravitelj

Dubrovački biskup Roko Glasnović podijelit će red đakonata fra Antoniju Gospiću, članu franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, u subotu 8. studenoga u 11 sati tijekom misnog slavlja u crkvi samostana Male braće u Dubrovniku.

Fra Antonio Gospić dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova u Zadaru. Rođen je 1994. godine. U rujnu 2024. godine položio je redovničke zavjete u Zadru, a u lipnju ove godine obranio je diplomski rad na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu pod naslovom L’ars celebrandi e l’actuosa participatio nel pensiero di Joseph Ratzinger (Umijeće slavljenja i djelatno sudjelovanje u misli Josepha Ratzingera), pod mentorstvom profesora fra Paweła Sambora. Zanimljivo je da se obrana rada dogodila točno sedam godina nakon što je fra Antonio obranio diplomski rad na Pravnom fakultetu.

vijest prenesena sa: https://db.hr/najava-8-11-dakonsko-redenje-u-male-brace/ 

Ovom prigodom unaprijed čestitamo našem subratu fra Antoniju, pratimo ga u molitvama i zazivamo na njega obilje Božjeg blagoslova!

Na današnji dan - Dušni dan - misao nas vodi k našim dragim pokojnicima koji su se preselili s ovoga svijeta i počivaju u miru kod Gospodina. Razmišljamo samo o njima, a ne razmišljamo i o svom životu, jer je ovo dan kada trebamo razmišljati i o sebi, jer ćemo i mi jednog dana otići s ovoga svijeta, netko ranije netko kasnije.

Postoje u našem vjerskom kalendaru dva dana kada kao ljudi, kršćani i vjernici, zašutimo i zanijemimo - to su Veliki petak i Dušni dan. Oba su vezana uz smrtnu tišinu, ali ujedno i uz tihu, neutrnjivu nadu.

Dan je ovo kada se sjećamo svih koji su nam prethodili na svom životnom hodu kroz povijest i život te koji su nam ostavili ovo što danas imamo i uživamo. Kristova i naša Kalvarija susreću se danas na našim grobljima s jednom mišlju, molitvom, vapajem i nadom: Ovo nije kraj.

Smrt je početak Uskrsa. Bog je sve što je imao dao nama ljudima u Kristu. Nitko tko danas umire nije više sam u tjeskobi vlastitog umiranja. S njime je Isus.

Groblja su mjesta tišine i mira. Ona su poziv da čovjek napusti staro, ostavi zlo i grijeh, da uskrsne na novi život nade, da započnemo s novom ljubavlju novi život, za Boga, sebe same i čovjeka.

Susret s pokojnima na našim grobljima susret je s onima koji su kod Boga, u blaženoj vječnosti, koji su otišli ispred nas i spavaju snom mira.

Smrt nema niti može imati zadnju riječ - Biblija upotrebljava jedan divan pojam kad veli za nekoga tko je preminuo: I pridruži se svojim ocima, svojim precima.

Mi bi smo mogli nadodati: I pridruži se svojoj braći i sestrama, očevima i majkama, prijateljima i dragim osobama.

Hodajući po grobljima zastanem kraj nekih grobova i vidim nadgrobnu ploču, na njoj je križ, ime pokojnika/ce, godina rođenja, i smrti, a na istoj ploči stoji natpis: „Zauvijek nas je napustila voljena osoba…“, dok u isto vrijeme kitimo grobove palimo svijeće, molimo za njih. Hoću reći kako je kriv natpis „Zauvijek nas napustila voljena osoba“ jer time kao da ne vjerujemo u Uskrsnuće, i Kristovo obećanje „Sve ću privući k sebi“. Kao da ne vjerujemo da ćemo se jednog dana naći sa svojim dragim i milim pokojnicima.

Stoga vjera u Boga, Boga ljubavi, hrani našu nadu da ćemo se sa našim pokojnicima naći u punini života, preobraženoga života. Vjera želi naša srca ispuniti nadom, makar nas smrt zavila u tugu zbog odijeljenosti, zbog rastanka od naših pokojnika.

Neka nas ovih dana prati misao, biti jednom, naći se jednom u zajedništvu s Bogom, u društvu svojih dragih i milih pokojnika. Vjerujemo da ćemo jednom s njima biti zajedno u Božjoj ljubavi, a do tada neka nas na našim životnim putovima zagovaraju svi sveti i prati Božji blagoslov.