piše: fra Ante Mrvelj

Mi smo danas s odraslim Isusom na obali rijeke Jordana. Isus je ostavio Betlehem, Nazaret, Sikem i došao na obalu rijeke Joradana primiti krštenje od svoga preteče Ivana Krstitelja. Mnogi Židovi su bili već kršteni od Ivana u rijeci Jordanu. Za njih  je to bio znak pokore, obraćenja, posvećenja. A za Isusa? Njemu krštenje nije trebalo, jer je – Bog! Sam Krstitelj se čudi Isusu da traži od njega krštenje! Zato mu Ivan govori: „Ti trebaš mene krstiti“ (usp. Mt 3, 14)! No, Isus je odlučan u svojoj nakani i uz riječi: „Pusti sada“ (r. 15), biva kršten od Ivana.

Zašto se je Isus krstio zajedno s grješnicima? Bila je to tajna za Ivana Krstitelja, za prvu Crkvu i za nas danas! Odgovor na ovo pitanje nemamo u sv. Pismu! Dok su svi ostali dolazili na rijeku Jordan da ih  jordanska voda opere od grijeha i posveti, Isus je došao na rijeku Jordan da svojim krštenjem posveti jordansku vodu, a time i sve vode kojima će biti kršteni milijuni ljudi! Isus će kasnije ustanoviti svoje sakramente pa i sakramenat krštenja koji će biti sakramenat preporođenja! Krštenjem u rijeci Jordanu Isus je „pokazao“ što je nama činiti!

Krštenje koje je Isus primio je povijesni događaj, jer se je dogodilo za vrijeme cara Tiberija, 15. god. njegova vladanja! Sva četvorica evanđelista pišu o Isusovom krštenju! Evanđelist Ivan govori o svjedočenju Ivana Krstitelja da je vidio silazak Duha Svetoga nad Isusa (Iv 1,31-34). Evanđelisti Marko i Luka pišu da se je Isus krstio (Mk 1,9) kad se je krstio i sav narod (Lk 3,21). Evanđelist Matej piše najopširnije o Isusovom krštenju kao i o poteškoći shvaćanja zašto se je Isus krstio (Mt 3,13-17)?

Evanđelisti spominju mjesto gdje je Ivan Krstitelj krštavao! Bilo je to isto mjesto na rijeci Jordan gdje je Mojsijev sluga Jošua uveo židovski narod u Obećanju zemlju nakon izlaska iz Egipta! Znak je to da je s Ivanom i Isusom započelo nastajanje novoga Božjega naroda, kršćanskoga naroda! Mjesto Ivanova krštenja ima važno simboličko značenje! Ivan bi imao više uspjeha da je išao od mjesta do mjesta i krštavao one koji su krštenje tražili! Ali, dolazeći k Ivanu na rijeci Jordan ljudi su se morali pokrenuti, zaputiti prema – novom! To novo je započeo Ivan svojim krštenjem, a Isus nastavio svojim.

Tako se mi danas susrećemo s dva načina krštenja! Krštenje koje je Isus primio i krštenje koje je Isus ustanovio! Prvo je krštenje „po Ivanu“, ili krštenje vodom! Drugo je  „po Isusu“, krštenje vodom i Duhom Svetim! Evanđelist Luka nadodaje: „I ognjem“ (3,16)! Za vrijeme Isusova krštenja začuo se je Očev glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina“ (Mt 3,17). Ovaj glas je objavio tko je Isus, i svjedoči da se je i Otac pridružio Sinovljevu početku! Bilo je to prvo samoobjavljivanje Presvetoga Trojstva, jer je u isto vrijeme Duh Sveti lebdio nad Isusom u liku goluba (r. 16)!

Upitat ćemo se danas na blagdan Isusova krštenja o svome krštenju! Što znamo o sakramentu koji je označio početak našega kršćanskoga života po kojemu smo postali „drugi Krist“, postali kršćani? Sakramenat krštenja je sakramenat preporođenja! Čovjek se rodi kao stvor Božji koji se zove ljudsko biće! Ali, postati sin, kćer, dijete Božje, nije se dovoljno roditi nego i preporoditi! Preporođenje se događa u sakramentu krštenja polijevanjem vodom i mazanjem sv. uljem!

Sakramenat krštenja nije završni čin nečega, nego je otvaranje procesa koji traje kroz cijeli život krštenika! Taj proces se satoji u prakticiranju vjere, rasta u vjeri, postajanjem „autorom“ svoje vjere! Bez ovoga rečenoga krštenik bi s vremenom duhovno „zakržljao“! Danas ima puno krštenika, ali malo praktičnih vjernika! Krštenje za krštenika treba biti sreća, jer je krštenjem postao dijete Božja! Ali i obveza, jer ga krštenje obvezuje svakodnevnim obraćanjem k Ocu čije je dijete krštenjem postao!

piše: fra Ante Mrvelj

Samo ime današnje svetkovine, Bogojavljenje, govori nam o Božjoj objavi! Kome? Ovaj put mudracima s daklekoga Istoka. Oni su pogani, ali njihovi nazivi vele da su bili mudri ljudi. Ljudi znanja. Isusova zvijezda ih je dovela do Betlehema. Dok su mudraci, pogani, prepoznali u djetetu Isusu novoga Kralja, Židovi su bili „slijepi“ pred istim Mesijom koji je među njima! Dolazak mudraca s Istoka i poklon pred Isusom je bio  znak da nema više jednoga Božjega naroda (židovskoga), nego da su Božji narod svi oni koji dijete Isusa priznaju – Bogom!

Iako nam evanđelist Matej govori o mudracima „zvjezdoznancima“, oni nisu došli u Betlehem proučavati zvijezde, nego se pokloniti Zvijezdi Isusu! Sâmi vele: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda Njegova pa smo mu se došli pokloniti“ (Mt 2,3). Iz Evanđelja doznajemo da su mudraci donijeli Isusu, Kralju svijeta, tri dara: zlato, tamjan i smirnu! 

Zlato – je  „onda“ značilo ono najdragocjenije i najvrjednije na svijetu! Toliko se je „klanjalo“ zlatu da su Židovi sebi salili boga od zlata u liku „zlatnoga teleta“ (usp. Izl 32, 2-5)! Ovi mudraci prinose zlato  Bogu i time se odriču klanjati „zlatnom teletu“! Čovjek se treba klanjati Onome koji je iznad njega, a to je samo Bog!

Tamjan – je drugi dar kojega su mudraci darivali Isusu Kralju. To je bio znak da su mudraci  prepoznali u djetetu Isusu Boga! Miris tamjana je bio oduvijek vezan samo uz Boga! Psalmist pjeva: „Nek mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kâd pred lice tvoje“ (Ps 141,2).

Smirna – je treći dar kojega su mudraci darivali djetetu Isusu! Prinošenje smirne je znak da su mudraci prepoznali u Isusu i čovjeka koji zaslužuje najveće poštovanje! Prepoznali su u Isusu Bogočovjeka! Priznanje koje Isus nije dobio od svojih Židova dobio je od pogana koji su Isusa nazvali Bogom, Kraljem i Čovjekom! Sve troje s velikim slovima! Mudraci su sva tri dara prinijeli Isusu klanjajući se pred Njim! A istočnjak se je „onda“ klanjao samo Bogu!

Uz današnju svetkovinu Bogojavljenja vezane su i neke lijepe „priče“ koje nemaju uporište u Sv. Pismu! Dobro ih je upoznati da bismo netočno odstranili, a točno – zapamtili!  

Događaj o poklonu mudraca s Istoka jedino je zapisao evanđelist – Matej! Ostali evanđelisti NE spominju NITI opisuju ovaj događaj! Što Matej piše o tome događaju, čuli smo (2,1-18)! Matej ne spominje broj mudraca, nego samo veli da su došli „mudraci“! Dakle, bilo ih je više od jednoga, jer Matej govori u množini! Da li je ih bilo tri ili tridest i tri, Matej to ne navodi! Očito mu to nije bilo važno! Matej spominje tri dara, ali ne i tri mudraca!

Matej ne spominje ni to da su mudraci bili kraljevi! Još jedna netočnost vezana uz današnju svetkovinu koja se je „udomaćila“ u naš rječnik kad govorimo o Bogojavljenju. Čujemo i čitamo u raznim knjigama i kalendarima o imenima ovih mudraca. Ako znamo da se ne zna točan broj mudraca koji su došli u Betlehem, čemu onda tri imena: Gašpar, Melkior i Baltazar? Ova imena ne ćete naći u Matejevom evanđelju, niti bilo gdje u Sv. Pismu! Ona su nastala u zapadnoj tradiciji! Istočni kršćani ih nazivaju sasvim drugim imenima! Sirijski kršćani ih nazivaju svojim imenima, Etiopljani svojim, Armenci svojim i tako redom!

Zašto ovo ističem danas? Zato što sve ovo gore rečeno pokazuje da mi često predpostavljamo da mnogo toga piše u Sv. Pismu i u Evanđelju, a toga zapravo u njima – nema! Zato je dužnost nas propovjednika da se u propovijedi držimo istinâ iz sv. Pisma, a ne netočnih usmenih predaja!  A poruka vama vjernicima je uzeti Sv. Pismo u ruke i pozorno čitati što u njemu piše i ne nadodavati što u Sv. Pismu ne piše! Pogotovo ne piše u evanđeljima!

piše: fra Ante Mrvelj

Ušli smo u novu građansku ili kalendarsku godinu! Dok se jedni još „trijezne“ od novogodišnje noći, oni trijezni se već bave prognozom očekivanja od Nove 2026. godine! Kakva će biti, što će nam donijeti, ali i – odnijeti!

U isto vrijeme Crkva se u svojoj liturgijskoj godini ponovno vraća na Ivanovo božićno evanđelje i zaustavlja se pred misterijem utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Pred Onim  koji je „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv1,14). Ovim činom Bog se je „snizio“ da bi nama bio bliži i sličniji, a mi se „uzvisili“ i tako postali Bogu slični!

Na božićnoj danjoj misi pozornost smo bili dali prvom dijelu ove rečenice: „I riječ tijelom postade“! Zato ćemo se danas zadržati na drugom dijelu iste rečenice: „I nastani se među nama“! Dokaz je to da Božić nije događaj „za jedan dan“! Božić nije jednostavno slavljenje povijesnoga događaja rođenja Isusova u Betlehemskim poljima! Božić je nastanjenje Boga među nama za uvijek! Božić je konstanta! Božić je Kršćanstvo koje se svakodnevno živi!

Riječima: „I nastani se među nama“ evanđelist Ivan veliča i slavi dolazak Boga u ljudskome tijelu i Njegov susret s čovjekom! Utjelovljeni Bogo-Čovjek Isus Krist sve nam je rekao o svome i našem Bogu Ocu. Rekao je da je Božić omogućio povezivanje neba i zemlje, Boga i čovjeka, ovozemaljsko i nebesko. Da se Bog nije nastanio na zemlji mi ne bismo mogli postati nebeski! Božić je omogućio Božju blizinu čovjeku za uvijek!

Isus se je nastanio među nama, jer je došao radi čovjekova spasenja! (Isusov učenik i evanđelist Ivan to nam danas naviješta po drugi put!) Spasenje ljudi je bît svega! Bez toga zadnjega cilja sve bi oko Božića imalo odliku „folklora“! Srećom, Božić to nije! Božić je do tada „dalekoga“ Boga učinio blizim, dostupnim Bogom. Bogom koji je s nama i uz nas. Ta istina je u isto vrijeme i velika tajna vjere!

Danas se trebamo upitati jesmo li osjetili i koliko smo uopće osjetili radost Božje blizine ovih dana? Evanđelje nam predstavlja Isusa Krista svjetlom i životom! Došao je na svijet da rasvijetli tamu ovoga svijeta i donese vječni život! To Isus potvrđuje riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv10,10). Svi oni koji Isusa prihvate dobivaju „moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12), veli Evanđelje!

Na žalost, ni ovoga Božića Isusa nisu prihvatili svi! (Kao što to nisu učinili ni svi Židovi kod Isusova prvoga dolaska!) Činjenica da Isusa jedni prihvaćaju, a drugi osporavaju, evanđelist Ivan to iznosi u slici svjetla i tame! Tama predstavlja Božju odsutnost iz života čovjeka, ljudi. Gdje nema Boga tu je tama, nesigurnost. Tada prestaje nada i gledanje naprijed! Takve je još prorok Izaija nazvao: „Narod koji u tmini hodi“ (usp. Iz 9,1)!

Danas, kad božićno vrijeme ide kraju, evanđelist Ivan ponavlja: „Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet da rasvijetli svakoga čovjeka“ (Iv 1,9). To Svjetlo je Isus Krist! (Tim imenom ga je nazvao starac Šimun u jeruzalemskom hramu!) Isusove riječi će rasvjetljavati svijet i život! Ne vjerovati da je Isus Krist svjetlo svijeta znači biti duhovni slijepac! Kao što sunce nije krivo  što ga slijepac ne vidi, jednako tako ni Bog nije kriv što Njegovu nazočnost na zemlji čovjek ne primjećuje! Boga ne primjećuju samo oni čija su djela zla! Tako je bilo „onda“, tako je danas i tako će biti do Isusova drugoga dolaska!

Božićna istina je ova: Bog se je počovječio (u djetetu Isusu) da bi se čovjek pobožanstvenio (postao dijete Božje)! Bog se je „snizio“ da bi se čovjek „uzvisio“! Spomendan na to Božje čudo je – B o ž i ć!

Mir vam i dobro!

Zazivamo obilje Božjeg blagoslova, radosti i mira u vašim srcima i obiteljima te neka vas prati zagovor našega svetog Ante.

Sretnu i blagoslovljenu Novu 2026. godinu želi vam bratstvo franjevaca s Poljuda!