piše: fra Ante Mrvelj

Danas, 1. iječnja, možemo govoriti o više stvari! Možemo govoriti o Novoj godini, o Danu mira, (o davanju imena Isusu) i o Bl. Dj. Mariji – Bogorodici! Sve su to današnje "teme"! 

Nova godina za liturgiju ne postoji! Slavljenje prvoga dana mjeseca siječnja je započelo u 16. stoljeću nakon izuma tiska i tiskanja prvih kalendara! Dakle, kalendarski gledano, mi smo danas otvorili novi niz danâ, tjedanâ, mjeséci! Budući da ne znamo kojim sadržajem će biti ispisani listovi novoga kalendara Nove godine mi dijelimo svoje nemire i bojazni s drugima želeći si uzajamno sreću, zdravlje, mir, blagostanje! 

(Davanje imena Isusu je usputna tema današnjega evanđelja. To je sjećanje na trenutak kad ga je arkanđel Gabrijel nazvo tim imenom još prije začeća! Ime  Isus znači Bog spasava ili Gospodin pomaže! To je ime obećanja i ostvarenja Božjega plana. Ime koje nam govori o Bogu koji nam želi biti blizak i koji želi odmah od prvoga dana u godini biti naš suputnik! Suputnik mladima, starima, bolesnima, obiteljima, supružnicima, crkvenim osobama! Svima!)

Središnja tema današnjeg liturgijskog slavlja je svetkovina Bl. Dj. Marija – Bogorodica! Ova Marijina "titula" je od 431. godine kad je Efeški sabor Mariju nazvao – Bogorodicom! Ovo je najstarija marijanska svetkovina uvedena na Zapadu, i prva Marijina svetkovina u Novoj kalendarskoj godini. Dolikuje da novi niz danâ započme s Marijom! Marijina svetost nije u tome što je ona Isusova Majka, nego u tome što je Isus njezin – Sin! Kad častimo Mariju mi se tada klanjamo Bogu u čovjeku! Ispovijedati istinu o Mariji Bogorodici znači prihvatiti istinu o Isusu Kristu da je pravi Bog i pravi Čovjek! Dakle, ovom svetkovinom doznajemo istinu da Marija nije samo Isusorodica, nego i Bogorodica! 

Sv. Papa Pavao VI. prvi dan siječnja je proglasio i Danom mira!  Bilo je to 1968. godine! Od tada svake godine papa na današnji dan iznosi "Proglas mira"! To jest zaželi mir "Urbi et orbi" (gradovima i selima), tj. cijelome svijetu! Crkva time naglašava istinu da mir ovisi o svima nama! Istina koja obvezuje sve bez razlike! Mir ovisi o svima nama ukoliko možemo doprinijeti miru barem u onom prvom i osnovnom krugu – obitelji, i ukoliko svojim glasom mogu doprinijeti da pobijedi - ideologija mira! Nema općega mira bez – ljudi mira!

Kršćani  mogu doprinijeti kulturi mira ukoliko u svijet oko sebe unose  ideal mira kojega nam je ostavio Isus Krist. U Isusovo vrijeme ljudi su mir nazivali – čežnjom!  Tu čežnju ljudi htio je ispuniti tadašnji car August pa je proglasio "Pax romana", „Rimski mir“ čitavom svijetu. Ali taj mir car je postigao – ratovima! Bio je to "Mir rođen iz pobijeda", kako piše na pročelju poznatog Augustova stupa u Rimu!

U isto vrijeme riječ "Mir" je ozvanjala u Palestini savim drugačijim tonom. Ironija je da su Isusa osudili da je "remetio postojeći mir"! Tako je glasila osuda mase pred Pilatom! Isusov mir se nije "podudarao" s mirom cara Augusta za kojega je mir značio mirovanje, podložnost, robovanje!

Dakle, 1. siječnja je dan židovskog "Šalom-a", grčkog "Hairé", latinskog "Pax-a" i hrvatskoga "Mir-a"! Neka Bog učini da mir zavlada cijelim svijetom i zahvati "sve puke i narode"! Neka obuhvati Istok i Zapad, Sjever i Jug, jer mir je i dalje čežnja svih i zahtjev svih!

Želim Vam sretnu, mirnu i blagoslovljenu Novu godinu! 

Slavljenje blagdana Sv. Obitelji nije "od davnina"! Crkva ga je počela slaviti tek u prošlom stoljeću. Točnije, od 1921. godine. Nije Crkva bez razloga stavila ovaj blagdan odmah iza Božića. Dijete Isus se je rodio u jednoj ljudskoj obitelji iako nije od ljudske obitelji! Budući da postoji veza i sličnost između Sv. Obitelji i naših obitelji, dobro je da postoji dan u liturgijskom kalendaru kad možemo razmišljati o obitelji s različitih gledišta!

Na dan Sv. Obitelj se slavi i "dan selilaca"! Riječ je o onima koji su iz bilo kojega razloga izbjegli, otišli, protjerani, otjerani sa svojih ognjišta! A tamo kamo su došli dobili su novi "pečat" -  doseljenici! Danas je puno takvih "nesretnika"!

Evanđelje nam govori danas o izbjeglištvu Sv. Obitelji! Evanđelist Matej jasno opisuje prisilni boravak Sv. Obitelji u tuđoj zemlji! Povijesne prilike koje su natjerale nazaretsku Obitelj u progonstvo tako su slične prilikama naših obitelji prošlih "desetljeća"! Svako vrijeme ima svoga "Heroda" koji progoni, tjera, ubija! 

Sv. Obitelj je živjela za vrijeme kralja Heroda I. koji je progonio i ubijao sve koji bi ga mogli ugroziti na vlasti. Bio je stvarni bolesnik, jer je ubio cijelu svoju obitelj! Prvo je ubio ženu Marijamnu, Židovku, jer su je lažno optužili da ga je htjela otrovati. Nakon godine dana daje ubiti punicu Aleksandru s optužbom da je opasna po kraljevstvo. Kad je već bio star i senilan dao je ubiti svoja dva sina Aleksandra i Aristobula, opet uz lažnu optužbu da mu hoće preuzeti vlast! Na koncu, pred samu smrt ubija i svoga trećega sina, Antipata, uz lažnu optužbu dvorjanika da mu hoće ubrzati smrt! 

Isti taj Herod, samo nekoliko godina prije smrti, htio se je „obračunati“ i s "novim Kraljem" rođenim u Betlehemu -  Djetetom Isusom! Kad se mudraci s Istoka nisu vratili s vijestima o "Djetetu Kralju", uvrijeđeni i prevareni Herod ponovno ubija! Nove žrtve su dječaci Betlehema „od dvije godine na niže“ (Mt 2, 17)! Ovim ludim činom kralja Heroda evanđelist Matej podsjeća na jednako ludi čin faraona u Egiptu kad je bio naredio da se ubiju svi židovski dječaci u Egiptu!

Da Dijete Isus ne bi doživjelo sudbinu svojih betlehemskih vršnjaka, anđeo Gospodnji javlja se Josipu u snu da uzme Mariju i Dijete i bježe u Egipat (r. 14)! Time je Sv. Obitelj doživjela i proživjela iskustvo prognanikâ, ibjeglica, selilaca! Iako nedužni, silom drugih, svi su oni morali napustiti svoj dom i domovinu i bježati da bi spasili živote! Nevjerojatna sličnost s "viđenim" i proživljenim na našim prostorima! Slične ili iste metode, samo drugo vrijeme, drugi "Herodi" i "faraoni"!

Danas se trebamo prisjetiti našega hrvatskoga naroda, ali i drugih narodâ diljem svijeta koji su morali bježati isprjed svojih "Heroda"! Jednostavni svijet, ni kriv ni dužan, morao je ostaviti sve i bježati! Njihovi korijeni, zavičaji, imanja, nestali su u paleži i gareži!

Blagdan Sv.Obitelji upozorava i poziva na solidarnost s takvim obiteljima! Poziva nas na solidarnost i s obiteljima selilaca koji su također, ne uvijek svojom krivnjom, morali poći u svijet radi rada i zarade! Jednako tako, solidarnost trebamo imati i s obiteljima doseljenika! Možda su naši susjedi? Svakodnevno se susrećemo s njima? Razgovaramo? Ali, koliko smo solidarni s njima, a koliko nam "smetaju" jer  su doseljenici! Nisu "naši"! Nisu „domaći“!

Vrijeđamo Sv. Obitelj koja je bila obitelj prognanih i doseljenih, kad nismo solidarni s obiteljima prognanih, istjeranih i doseljenih danas! Radije zahvalimo Sv. Obitelji što iskustvo protjeranih, izbjeglih, odseljenih i doseljenih nisu doživjele Vaše obitelji, Tvoja obitelj!

Ovu sv. Misu bogoslužje naziva "danja" misa ili "treća" misa, jer dolazi iza Polnoćke i Zornice, i predstavlja najveću poruku Božića koja glasi: "Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ (Iv 1,14). Zato današnje Evanđelje nema slikâ, nema prispodobâ, nego nam izravno govori o Onome koji je došao biti Bog-s-nama! Usmjerimo svoju pozornost s osoba s kojima smo se susreli tijekom vremena Došašća, na glavno lice događaja - Dijete Isusa!

I ovoga Božića se upitajmo: Tko je Dijete Isus iz Betlehema? U molitvi Vjerovanja svi ćemo izjaviti da je ovo Dijete "jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, Bog od Boga, rođen, a ne stvoren"! (Ovu  vjeru  o Djetetu Isusu Crkva ispovijeda od prvih stoljeća svoga postojanja! Točnije od Prvog nicejskog sabora 325. godine!) Ovo vjerovanje Crkve se temelji na Božjoj objavi  zapisanoj od evanđeliste Ivana koja glasi: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog" (Iv 1,1). Dakle, Isus Dijete je Božja Riječ izrečena prije svih vjekova!

U knjizi „Postanak“ nalazimo opis početka stvaranja svijeta koji glasi: "U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1,1). Malo prije smo doznali: "U početku bijaše Riječ"! Koja je razlika između ova dva "početka"? Stvaranje neba i zemlje je bio početak - vremena! RIJEČ koja je tijelom postala i nastanila se među nama, tada je već bila u Bogu, bila Bog! Po ovoj Riječi su postali nebo i zemlja i sve na nebu i na zemlji (usp. Iv 1,3)! Dakle, Božja Riječ nije obična riječ koja se "vrti" po našoj glavi! Božja Riječ je Osoba, Dijete Isus, Sin Božji! Tako se mi već na Božić susrećemo s najvećom tajnom, misterijem kršćanstva, misterijem Presvetoga Trojstva ili Sv. Trojice!

Ali Božić nije svetkovina kad se mi zaustavljamo na propitivanju tko je Isus "u sebi"? Tko je i kakav je bio prije vremena? Božić hoće da mi danas pitamo sebe: tko je Isus "za mene"? Je li moj odgovor onaj iz Vjerovanja da je Dijete Isus Onaj koji je s neba sišao radi nas ljudi i radi našega spasenja? Da! To je Dijete Isus! Čovjekov - Spasitelj!

Preko Djeteta Isusa Bog Otac je i nas učinio svojom djecom! U Evanđelju čitamo da će oni koji prihvate Isusa "postati djeca Božja" (r. 12)!  To znači da mi na Božić ne slavimo samo spomendan Isusova rođenja, nego i dan svoga – preporođrnja! Isus Krist je "Jedinorođenac“ (r.14) i  Prvorođenac među mnogom braćom i  sestrama! To znači da Bog Otac i svima nama danas govori: "I ti si sin moj (kći moja), danas te rodih" (usp. Heb 1,5). Ovo "preporođenje“ se događa po sakramentu krštenja i vjeri u Božje riječi da postajemo djeca Njegova!

Nitko unaprijed nije isključen iz Božjega "sinovstva" (kćerstva)! Svatko je pozvan biti dijete Božje, pravednici i grješnici, „da bismo svi bili jedno“ (usp. Iv 17,21)! Uvjet svima je isti – vjera, jer je riječ o duhovnom preporođenju koje se ostvaruje u sakramentu krštenja!

Svi smo mi danas na Božić dobili jedno drago "zaduženje", a to je sačuvati svoje sinovstvo (kćerstvo) s Bogom!  Zato, kad smo dobre volje, ali i kad smo loše, kad smo sretni, ali i kad smo frustrirani, sjetimo se ovih utješnih Božjih riječi: "I ti si sin moj (kći moja), danas te rodih"! 

U tom duhu, Vama i Vašima želim miran i blagoslovljen Božić ! 

Dragi naši župljani, dragi štovatelji sv. Ante,

u ovim blagoslovljenim božićnim danima, kada slavimo rođenje našega Spasitelja, želimo s vama podijeliti nadu koji dolazi iz betlehemskih jaslica. Neka svjetlo Božje ljubavi obasja vaše domove i ispuni vaša srca radošću i mirom. Božić nas podsjeća da Bog nije ostao daleko od nas, već je postao jedan od nas, dijeleći našu ljudsku sudbinu.

Neka vas u ovim danima prate toplina obiteljskog zajedništva, blagoslov zdravlja i snaga vjere koja sve nadvladava. Svaki dan se molimo za svakoga od vas, zahvalni što zajedno gradimo našu župnu zajednicu.

Sretan i blagoslovljen Božić vama i vašim najmilijima!

S ljubavlju i molitvom,

fra Benjamin Milković, župnik i franjevci s Poljuda