Draga braćo i sestre,
kao dječak nisam znao ni sebi ni drugima dobro objasniti Uzašašće Gospodinovo. “Isus otišao na nebo? Pa gdje je bio do sada? Koliko je prošlo od Uskrsa? Što se zapravo dogodilo?” Sjećam se da su mi to bila sasvim normalna i iskrena pitanja.
Prva stvar koju tada nisam dovoljno činio bila je jednostavna: čitati Sveto pismo. Jer gdje ćemo bolje pronaći odgovor nego u samoj Božjoj riječi, u tom velikom ljubavnom pismu koje je Bog ostavio nama?
Zato danas, da vam malo olakšam traženje odgovora, želim jednostavno objasniti što se dogodilo četrdeseti dan nakon najvećeg događaja u ljudskoj povijesti — Kristova uskrsnuća.
Nakon Uskrsa Isus nije odmah “nestao”. Sveto pismo kaže da se uskrsli Gospodin četrdeset dana ukazivao apostolima, govorio im o Kraljevstvu Božjem i učvršćivao ih u vjeri (usp. Dj 1,3). A onda ih je poveo, blagoslovio i bio uzdignut na nebo (usp. Lk 24,50-53; Dj 1,9-11).
Ali Uzašašće ne znači da je Isus otišao daleko od nas. Ne znači da nas je ostavio same. Naprotiv — Isus sada kao uskrsli i proslavljeni Gospodin sjedi zdesna Ocu, zagovara nas i pripravlja nam mjesto u nebu. Zato nam prije Uzašašća govori: “Ja sam s vama u sve dane — do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)
Katekizam Katoličke Crkve nas uči da Kristovo Uzašašće označuje ulazak Isusova čovještva u Božju slavu (usp. KKC 659-667). To znači nešto predivno: Isus nije odbacio našu ljudskost, naše tijelo, našu svakodnevicu, naše borbe i rane. On je sve to otkupio i uzdigao Ocu. U njemu i naš život ima cilj, smisao i nebo.
Zato je današnji blagdan za nas osobno jako važan. Govori nam da ne smijemo živjeti kao ljudi bez nade. Naše obitelji nisu prepuštene same sebi. Naši fratri nisu sami u svojem služenju. Naša župa sv. Trojice nije samo ljudska zajednica, nego mjesto u kojem Uskrsli Gospodin želi djelovati po Duhu Svetomu.
Učenici su nakon Uzašašća ostali zajedno u molitvi, s Marijom, čekajući silu Duha Svetoga. I mi smo sada u tom hodu prema Pedesetnici. Naš post, naše molitve i naše žrtve imaju smisla jer pripravljaju srce da primi Boga. Ne postimo da bismo se dokazali, nego da bismo se očistili, ponizili i otvorili Duhu Svetomu.
Sveti Franjo nas uči da ne gledamo Krista samo iz daljine, nego da idemo njegovim stopama: ponizno, jednostavno, vjerno i radosno. Uzašašće nas ne udaljava od zemlje, nego nas uči kako zemlju živjeti s pogledom prema nebu.
Zato danas podignimo srce. Predajmo Gospodinu svoje obitelji, naše fratre, našu župu, sve koji poste i sve koji se bore u tišini. Krist je uzašao, ali nije otišao od nas. On nas vodi, zagovara i pripravlja za dar Duha Svetoga.
Gospodine Isuse, podigni naš pogled prema nebu, ali učvrsti naše korake ovdje na zemlji. Obnovi naše obitelji, blagoslovi naše fratre i zapali našu župu snagom Duha Svetoga. Amen. 🕊️
