Pronađite nas i na Facebooku
Samostanska je knjižnica znamenita po velikom broju sačuvanih inkunabula: tu ih je registrirano čak 26. U njoj su i brojna stanja izdanja hrvatskih pisaca, medu kojima i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine. Inače, veliki je pisac bio povezan s poljudskim samostanom kojemu u oporuci 1521. godine ostavlja tri knjige (Compendium Bibliae, Biblia cam Nicolao de Lyra, Homelie Origenes), dok je Platonova djela ostavio pnijatelju, biskupu Tomi Nignisu.
Na djelu fra Nikole de Lyra sačuvane su pomno ispisane Marulićeve bi1ješke i poneki usitnjeni crtež.
U skromnom rukopisnom fondu najvrijedniji je Gospin plač iz XV. stoljeća.
Premda broj izložaka nije velik, muzejska zbirka u poljudskom samostanu čuva nekoliko dragocjenih umjetnina.
Uz poljudski samostan životom i djelom bila su povezana dva redovnika, sitnoslikar fra Bone Razmilović i drvorezbar fra Fulgencue Bakotić.
Fra Bone Razmilović (Radmilović; Split, 1626.- 1678.) ispisao je i oslikao temperom na pergameni dva psaltira. U prvom svesku koji ima 107 folija stranice su ukrašene inicijalima i minijaturama s raznobojnim isprepletenim vrpcama, cvijećem i kukcima, dok se na 30. foliji u inicijalu potpisao: FRA BONE RAZMILOVICH 1670. Drugi, na istovjetan način ukrašen psaltir ima 77 folija, a na 45. foliju umjetnikov je potpis u latinskoj verziji: F. BONAVENT. SPALATENSIS FACIEBAT ANNO SALUT MDCLXXV. Razmilović nije radio figuralne kompozicije, već je umetao bakropise koje slobodno boji. Iako je praksa rukopisnoga oslikavanja knjiga u XVII. stoljeću posve zastarjela, fra Bonini psaltiri u spoju tradicije i svježega, stiliziranog rukopisa kojim oblikuje biljni i životinjski svijet, predstavljaju provincijalni ali posve vlastit likovni svijet.
Na sličan se način izražavao i drvorezbar i redovnik u poljudskom samostanu fra Fulgencije Bakotić (Kaštel Gomilica, 1716.- Amelija u Umbriji, 1792.). Dva se njegova raspela čuvaju u samostanskoj zbirci. Posebno je dojmljivo veće raspelo nastalo ugledanjem na gotičke izrađevine u splitskim crkvama (Juraj Petrović), na kojima Krist visi mrtav, ispaćena, išibana, okrvavljena i izranjena tijela i lica obrubljena gustim pramenovima kose i okrunjena trnovom krunom. Isusovo je ispaćeno tijelo prekrito ranama iz kojih kapa zgrušana krv: ta muka i tjeskoba, smrtni hropac i jeza otvornih usta, odaju ne samo duboku i strastvenu Bakotićevu suživ1jenost s Kristovom sudbinom već i upućenost u suvremenu religioznu psihologiju.
Od ostalih slika u zbirci zavrijeđuje spomen lijepi prikaz sv. Ante Padovanskog s Djetetom, koji se u naglašenoj ljupkosti svetačkoga lika i sentimentalnom izrazu približava načinu slikara Nicole Bambinija (Venecija, 165 1.-1739.). Bassanovski predložak ima slika Polaganje u grob, dok se medu portretima ističe realistički prikaz fra Bernardina Vukovića (1712.-1757.) koji se istaknuo temeljitim proširenjem samostana.
Crkva i samostan posjeduju lijepu zbirku srebrnih liturgijskih predmeta. Najstarijaje gotička ladica za tamjan (XV. St.) gotičkorenesansni kalež (XVI. st.), dok se od predmeta baroknoga stila ljepotom izvedbe izdvaja ophodno raspelo s likovima Krista, Marije i poprsjima svetaca.
U Muzeju su izložene i dragocjenosti samostanske pismohrane i knjižnice. Kao Bula pape Kalista III. iz 1457. godine kojom se podjeljuju oprosti svima koji za Gospine blagdane i prvih nedjelja u mjesecu pohode Poljudsko svetište i udjele milostinju za izgradnju. Izložena je bula kojom papa Leon X. 1520. godine proglašava Tomu Nigrisa skradinskim biskupom.