Samostanska je knjižnica znamenita po velikom broju sačuvanih inkunabula: tu ih je registrirano čak 26. U njoj su i brojna stanja izdanja hrvatskih pisaca, medu kojima i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine. Inače, veliki je pisac bio povezan s poljudskim samostanom kojemu u oporuci 1521. godine ostavlja tri knjige (Compendium Bibliae, Biblia cam Nicolao de Lyra, Homelie Origenes), dok je Platonova djela ostavio pnijatelju, biskupu Tomi Nignisu.

Na djelu fra Nikole de Lyra sačuvane su pomno ispisane Marulićeve bi1ješke i poneki usitnjeni crtež.

U skromnom rukopisnom fondu najvrijedniji je Gospin plač iz XV. stoljeća.

Premda broj izložaka nije velik, muzejska zbirka u poljudskom samostanu čuva nekoliko dragocjenih umjetnina.

Uz poljudski samostan životom i djelom bila su povezana dva redovnika, sitnoslikar fra Bone Razmilović i drvorezbar fra Fulgencue Bakotić.

Fra Bone Razmilović (Radmilović; Split, 1626.- 1678.) ispisao je i oslikao temperom na pergameni dva psaltira. U prvom svesku koji ima 107 folija stranice su ukrašene inicijalima i minijaturama s raznobojnim isprepletenim vrpcama, cvijećem i kukcima, dok se na 30. foliji u inicijalu potpisao: FRA BONE RAZMILOVICH 1670. Drugi, na istovjetan način ukrašen psaltir ima 77 folija, a na 45. foliju umjetnikov je potpis u latinskoj verziji: F. BONAVENT. SPALATENSIS FACIEBAT ANNO SALUT MDCLXXV. Razmilović nije radio figuralne kompozicije, već je umetao bakropise koje slobodno boji. Iako je praksa rukopisnoga oslikavanja knjiga u XVII. stoljeću posve zastarjela, fra Bonini psaltiri u spoju tradicije i svježega, stiliziranog rukopisa kojim oblikuje biljni i životinjski svijet, predstavljaju provincijalni ali posve vlastit likovni svijet.

Na sličan se način izražavao i drvorezbar i redovnik u poljudskom samostanu fra Fulgencije Bakotić (Kaštel Gomilica, 1716.- Amelija u Umbriji, 1792.). Dva se njegova raspela čuvaju u samostanskoj zbirci. Posebno je dojmljivo veće raspelo nastalo ugledanjem na gotičke izrađevine u splitskim crkvama (Juraj Petrović), na kojima Krist visi mrtav, ispaćena, išibana, okrvavljena i izranjena tijela i lica obrubljena gustim pramenovima kose i okrunjena trnovom krunom. Isusovo je ispaćeno tijelo prekrito ranama iz kojih kapa zgrušana krv: ta muka i tjeskoba, smrtni hropac i jeza otvornih usta, odaju ne samo duboku i strastvenu Bakotićevu suživ1jenost s Kristovom sudbinom već i upućenost u suvremenu religioznu psihologiju.

Od ostalih slika u zbirci zavrijeđuje spomen lijepi prikaz sv. Ante Padovanskog s Djetetom, koji se u naglašenoj ljupkosti svetačkoga lika i sentimentalnom izrazu približava načinu slikara Nicole Bambinija (Venecija, 165 1.-1739.). Bassanovski predložak ima slika Polaganje u grob, dok se medu portretima ističe realistički prikaz fra Bernardina Vukovića (1712.-1757.) koji se istaknuo temeljitim proširenjem samostana.

Crkva i samostan posjeduju lijepu zbirku srebrnih liturgijskih predmeta. Najstarijaje gotička ladica za tamjan (XV. St.) gotičkorenesansni kalež (XVI. st.), dok se od predmeta baroknoga stila ljepotom izvedbe izdvaja ophodno raspelo s likovima Krista, Marije i poprsjima svetaca.

U Muzeju su izložene i dragocjenosti samostanske pismohrane i knjižnice. Kao Bula pape Kalista III. iz 1457. godine kojom se podjeljuju oprosti svima koji za Gospine blagdane i prvih nedjelja u mjesecu pohode Poljudsko svetište i udjele milostinju za izgradnju. Izložena je bula kojom papa Leon X. 1520. godine proglašava Tomu Nigrisa skradinskim biskupom.

...

Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagrađena je kao jednostavna. jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica. a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena je lađa natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijeia na rubovima.

U XVI. stoljeću crkvi su dograđene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetoni, sv. Petrom, sv. Klaroni, sv. Ivanom Krstiteljem i anđelima, koja na okviru takoder ima njihov grb. Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza također ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.

Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, izmedu 1480./ 1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji BeIIini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada među njegove najveće izrađevine na hrvatskoj obali. Deset tabli poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIFRONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII. Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje Bl. Dj. Marije, sv. Franc Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. To je najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednuovjekovni dio grada s Mletačkom kulom.

U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvcdbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti. 

Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca I žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zašitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.

Klaustar sagraden u prvim desetljećima XVI. stoljeca, smješten je, prema pravilu, sjeverno od crkve. U sredini je cisterna s dvije krune: jedna s grbom splitskoga kneza i mletačkoga plemića Vittoria Delfina iz 1453., a druga s franjevačkim grbom iz XVIII. stoljeća. Uokolo renesansni kanelirani piloni nose krov trijema. Uz južni i istočni zid trijema poredane su nadgrobne ploče koje su nekada bile u crkvi. Pripadaju uglavnom splitskim plemićkim obiteljima Alberti, Benedetti, Cuteis, Capogrosso, Florio, Marulić, Petrachis itd., a podignute su krajem XV. i prvoj polovici XVI. stoljeća. Skromnijeg su ukrasa grobnice iz XVII. i XVIII. stoljeća. Naj1jepše grobnice pripadaju Splićaninu, skradinskom i trogirskom biskupu Tomi Nigrisu-Mrčiću iz 1527. godine i plemkinji Katarini Žuvić koja je umrla pri porodu. Obje su zamiš1jene na isti način: unutar sitnoklesanog okvira prikazan je u reljefu pokojnikov lik u suvremenoj odjeći, popracen kićenim natpisom i obiteljskim grbom.

Sa zapadne strane klaustra uklopljena je vitka četverokutna kula s istaknutim završnim dijelom, ostatak složenijeg renesansnog obrambenoga sklopa.

U obnovi samostana narušena je do tada izvrsno sačuvana blagavaonica. Od prvotnoga zdanja ostali su sačuvani neki kameni nosači stolova i slika Posljednje večere na zapadnom zidu.