Za svakog od nas postoje trenuci kad trebamo donijeti osobnu odluku ili izvršiti osobni izbor. Osobito kad se radi o važnim životnim izborima i opredjeljenjima. Svaki je životni izbor rizik. Svaka važnija životna odluka krije u sebi mogućnost da se jednog dana zapitamo jesmo li krenuli najboljim putem. No, odluku treba donijeti. Bez osobnog izbora ne možemo stvarati, živjeti, ljubiti. Izbor znači preuzimanje na sebe odgovornosti i predaniji život u istinskoj i zauzetoj ljubavi...

 

Za kršćanina su važni trenuci kad se na poseban način opredjeljuje za osobu Isusa Krista i za ono što proizlazi iz njegove vjere. Tako je za njega na poseban način važno vrijeme intezivnije priprave za sakrament POTVRDE – sakrament kršćanske „punoljetnosti“ i zrelosti. Ovdje se vrši važan izbor, proslijediti ili ne, treće dragi mladi prijatelji, ne postoji!

Danas se u gotovo svim državama svijeta mladima priznaje zrelost tek nakon navršene 18. godine života. U staroj GRČKOJ je mladić bio nezreo dok u 18. godini nije prošao „regrutsku komisiju“, i položio prisegu da neće osramotiti oružja koje nosi niti domovine niti poglavara postojećih zakona. U prisezi su stajale ove riječi: „ŠTOVAT ĆU VJERU SVOJIH PREDAKA!“. Zanimljiv je bio i običaj starih ŽIDOVA. U prvu subotu nakon navršene 12. godine života otac je dječaka doveo u sinagogu i molio: „Blagoslovljen bio Bog koji je s mene uzeo odgovornost za ovoga dječaka!“. Na to dječak dodaje: „Bože moj i Bože mojih otaca, u ovaj sretan dan kada od dječaka postajem punoljetan, zreo, ja ponizan podižem svoje oči k tebi i od srca obećavam da ću od sada pošteno vršiti tvoje zakone i da pred tobom preuzimam odgovornost za svoja djela.“ Od tog trenutka od dječaka postaje zrela i odgovorna osoba.

Poštovani mladići i djevojke, dragi krizmanici! Vi po sakramentu sv. KRIZME postajete punopravni, zreli, i odgovorni članovi naše svete vjere. Hoćete li napunjeni i natopljeni DUHOM SVETIM poput mladih GRKA moći reći: ŠTOVAT ĆU VJERU SVOJIH PREDAKA?! Hoćete li obećati Bogu vjernost, poput dječaka ŽIDOVA?! Hoćete li pavlovski rečeno biti spremni Kristov „MIOMIRIS“ u svijetu?! Hoćete li biti spremni biti Njegovi svjedoci i suradnici – Njegov DOBAR GLAS?!

Dragi prijatelji! Ja sam Vam želio kroz susrete vjeronauka i bliže priprave za sakrament sv. KRIZME izreći pravu istinu, komunicirati nešto od  svoga svećeničkog i vjerničkog iskustva, želio sam Vam pomoći da u današnjoj zastrašujućoj nejasnoći između dobra i zla birate uvijek dobro. Jedino Isusov Put nudi smisao, sadržaj, život... pitam se? Nije li to najviše što nam Krist nudi i majka Crkva prenosi! Vjerujem DA! Nadam se da ćete ostati na tom Putu i dalje njemu vjerni i odani.

Pročitah ovih dana: „JAO NARODU KOJEM VIŠE NIŠTA NIJE SVETO!“. Dragi krizmanici! Neka nas molitva velikog sv. AUGUSTINA uvede u dane i tjedan koji je pred nama: „DIŠI U MENI, DUŠE SVETI, DA MISLIM ŠTO JE SVETO! POTAKNI ME DUŠE SVETI, DA ČINIM ŠTO JE SVETO! PRIVUCI ME DUŠE SVETI, DA LJUBIM ŠTO JE SVETO! OJAČAJ ME, DUŠE SVETI, DA ČUVAM ŠTO JE SVETO! ČUVAJ ME, DUŠE SVETI, DA SVETO NIKAD NE IZGUBIM!“.


Vaš u Kristu i sv. Franji: fra Ante Kekez, župnik