Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagrađena je kao jednostavna. jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica. a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena je lađa natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijeia na rubovima.
U XVI. stoljeću crkvi su dograđene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetoni, sv. Petrom, sv. Klaroni, sv. Ivanom Krstiteljem i anđelima, koja na okviru takoder ima njihov grb. Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza također ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.
Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, izmedu 1480./ 1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji BeIIini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada među njegove najveće izrađevine na hrvatskoj obali. Deset tabli poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIFRONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII. Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje Bl. Dj. Marije, sv. Franc Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. To je najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednuovjekovni dio grada s MIetačkom kulom.
U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvcdbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti.
Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca I žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zašitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.
Klaustar sagraden u prvim desetljećima XVI. stoljeca, smješten je, prema pravilu, sjeverno od crkve. U sredini je cisterna s dvije krune: jedna s grbom splitskoga kneza i mletačkoga plemića Vittoria Delfina iz 1453., a druga s franjevačkim grbom iz XVIII. stoljeća. Uokolo renesansni kanelirani piloni nose krov trijema. Uz južni i istočni zid trijema poredane su nadgrobne ploče koje su nekada bile u crkvi. Pripadaju uglavnom splitskim plemićkim obiteljima Alberti, Benedetti, Cuteis, Capogrosso, Florio, Marulić, Petrachis itd., a podignute su krajem XV. i prvoj polovici XVI. stoljeća. Skromnijeg su ukrasa grobnice iz XVII. i XVIII. stoljeća. Naj1jepše grobnice pripadaju Splićaninu, skradinskom i trogirskom biskupu Tomi Nigrisu-Mrčiću iz 1527. godine i plemkinji Katarini Žuvić koja je umrla pri porodu. Obje su zamiš1jene na isti način: unutar sitnoklesanog okvira prikazan je u reljefu pokojnikov lik u suvremenoj odjeći, popracen kićenim natpisom i obiteljskim grbom.
Sa zapadne strane klaustra uklopljena je vitka četverokutna kula s istaknutim završnim dijelom, ostatak složenijeg renesansnog obrambenoga sklopa.
U obnovi samostana narušena je do tada izvrsno sačuvana blagavaonica. Od prvotnoga zdanja ostali su sačuvani neki kameni nosači stolova i slika Posljednje večere na zapadnom zidu.