Lijepo se kaže da Gospodin podiže svece da bi na zemlji potakao vjeru među nama smrtnicima! Vjeran je Gospodin u svojim riječima, jer je često u BIBLIJI izjavio da će uzvisiti one koje pronađe u poniznosti. To jasno vidimo na uzvišenju sv. Franje koji je za života nastojao biti neugledan u svojim i očima drugih, pa ipak on se časti i poštuje po cijelom svijetu. Tijelo je njegovo s neba obdareno posebnim znamenjem i čudesima (stigme), tako da je njegov grob zavrijedio veću slavu od glasovitih grobova i spomenika ovoga svijeta.

Ne znam koliko vam je poznato da je i sv. Ante tražio neki uzor u koga će se ugledati kako bi živio svoju vjeru u ISUSA KRISTA. I pronašao je svoj uzor u sv. Franji koji ga je oduševio svojim Bratstvom i svojom osobnom jednostavnošću života. Sv. Ante je bio čovjek pun vjere u Boga, Isusa Krista. On je doista živio od vjere. Vjerom je bio prožet cijeli njegov život od rođenja u LISABONU pa do smrti u PADOVI. Vjera je ušla u njegovu dušu po krštenju, a razvijala se tijekom cijela njegova života. Vjera ga je dopratila i u Samostan i ponukala ga da postane učenikom sv. Franje, tjerala ga je kasnije da pođe u MAROKO u misije, da podnese mučeništvo za Isusa...

Njegov životopisac TOMA ČELANO ističe da je često čitao SVETO PISMO. Na taj način je jačao svoju vjeru. Propovijedao je neumorno i neustrašivo vjeru posvuda, nazvan je i „evanđeoski učitelj“ vjere. Zbog svoje vjernosti svetim predajama kršćanstva, koje su u njegovo vrijeme ugrožavali različiti sektaški i krivovjerni pokreti, dobio je naslov MALJ KRIVOVJERACA!

Donosim dva glasovita primjera koji govore o njegovoj jakoj vjeri i pouzdanju u Boga.

Prva zgoda zbila se u Italiji. Jednom prilikom su ga heretici pozvali na večeru. Sv. Ante je prihvatio nadajući se da će ih obratiti od njihova krivovjerja (idući za tim da je i Isus sjedio i jeo s grešnicima). Ispred njega su stavili hranu u kojoj je bio smrtonosni otrov. Rekli su da će prihvatiti vjeru u Krista, onako kako on propovijeda, a ne kako oni tumače, ako se njemu nakon jela ništa ne dogodi. Svetac je napravio znak križa nad hranom, uzeo je u ruke i rekao: „Ovo ne činim nakanom da kušam Boga nego s čvrstim i neustrašivim žarom vjere poradi vašeg spasenja!“.

Nakon jela Svetac se je osjećao odlično. Kada su to heretici vidjeli obratili su se na vjeru koju je sveti Ante propovijedao, tj. na katoličku vjeru.

Druga zgoda se je zbila u Francuskoj. Sv. Ante je raspravljao s jednim čovjekom koji nije nikako mogao vjerovati u stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji – u posvećenoj hostiji. Čovjek je bio spreman povjerovati tek ako mazga nakon tri dana gladovanja prolazeći pokraj sijena namijenjenog za nju, najprije se pokloni Presvetom sakramentu. Sv. Ante mu reče: „Pouzdajem se u moga Boga da ću radi tvoga obraćanja zadobiti milost od Njega za ovo što tražiš".

U dogovoreni dan cijelo mjesto se okupilo vidjeti što će se dogoditi. Dok je životinja krenula prema hrani, nakon tri dana gladovanja, istupi sv. Ante s pokaznicom u kojoj je bila posvećena hostija, te joj naredi da se približi ispred njega i da se pokloni Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, što je na opće iznenađenje svih nazočnih životinja i napravila. Tako se taj čovjek i mnogi drugi povratiše na pravu vjeru koju je Svetac propovijedao.

Braćo i sestre, pošrovani i dragi štovatelji sv. Ante! Nastojimo i mi dostojno živjeti svoju vjeru jer bez nje kršćanstvo umire, te preko svojih zemaljskih uzora, sv. Franje i sv. Ante lakše nasljedovati Isusa Krista.

Vaš fra Ante Kekez, župnik